One shot
Gledam predizbornu trakavicu, sučeljavanje, gledam uglađenu gospođu i gospodina kako si usiljeno vade mast, izvlačeći iz prošlosti sve stvarne i nestvarne grijehe, ponavljajući do iznemoglosti osobne ‘krimene’ i krimene stranaka, partija, dede, ćaće, muža, vrtlara…
Mi smo zemlja u kojoj je jedan događaj dovoljan da te prati cijeli život, a poneki se prenesu i na dva-tri pokoljenja, koji će biti obilježeni djelom svog pretka. Tek rijetko dobrim, uglavnom nečim o čemu se za nedjeljnih ručkova ne priča. Primjera je milijun – od prapočetaka svijeta do danas. Eva je mogla, u danima nakon progona iz Raja zemaljskog, otkriti proces fuzije, fizije, riješiti Rubikovu kocku za pet sekundi, ali uzalud… Za sve vrijeme trajanja plavog planeta ostat će samo žena koja je Adamu podvalila krivo voće u krivo vrijeme i to je to. Judi ne bi pomoglo ni da je, nakon svoje izdaje, osobno organizirao Live Aid za pomoć apostolima i rješavanje višestoljetnog rimskog jarma. Jednom izdajnik – uvijek izdajnik.
Živući suvremenici jednako ostaju žigosani. Koja snimka osvane na televiziji kad je riječ o Mladenu Grdoviću? Ona gdje ‘sa svemirom u očima’ trga košulju i tetura pozornicom. Isto vrijedi i za Zdravka Mamića. S time da on ima poveći lager nestašluka, ali ‘mučko đubre’ ostaje uklesano u Mamića stijenu, kao i one predsjedničke glave u Americi. Zvone Boban nazabijao se golova i nausvajao djece, međutim, skok na milicajca 13.5.1990., kad je ‘middle kickom’ nasrnuo na dušmane, ostat će njegovo životno djelo u memoriji nacije. Niti stotine tona ‘teških boja’, ni stotine kilograma liječničke dokumentacije o izliječenju neće oprati Bareta niti ga maknuti s položaja dežurnog narkomana. Jednom igla u veni, ta se ne vadi samo tako… Što se krvlju brani, ne pušta se lako! Sevkinih ’11 minuta’ ista su stvar… Bandićevo puzanje po spomeniku i snijegu, polarni medvjedi i mamutove kljove iz Nadanova podruma, Ivin žustri korak u pravcu Salzburga, Vasina diploma, Vargino skijanje, Pusićkin avion, Kirinov ‘Jubito’, Grbinovo pjevanje, Ingrid i ‘people’…
Ono što se događa i običnom, malom čovjeku – poput pijanstva, kurvanluka, fajćuka – ove javne kači sto puta više. A kad te jednom žigošu, nema te plastične operacije koja to skida! Taman da se preobratiš u Jehovine svjedoke ili neku drugu zajednicu, uvijek si ono što te obilježilo!
A zašto je tomu tako? Za glavonje je jasno – volimo kad im se dogodi bilo kakva pizdarija, jer ionako smatramo da oni nisu ništa bolji od nas pa neka im! Mnoge bi se dale snimiti na onoj jahti, u lov na jelene kapitalce bi mnogi lovci, ali… E, baš je kao u kultnom filmu ‘Lovac na jelene’, gdje de Niro i ekipa jelena moraju ‘skinuti’ samo jednim hicem. Ili tako, ili nikako! One shot, baby…