Spiking Bandejša
Kad je onomad Milan naumio osvojiti palaču na vrh brda i Pantovčak pretvoriti u ‘Bandovčak’, u kampanji ga pitalo nekakvo novinarsko potrkalo nešto na engleskom. On je, kakti pravi purger, otpuhnul pa z visoka, onak’ agramerski, frknul: Spiking Kroejša! Brdo nije osvojil, iako je puzal i grebal na sve mile načine, dijelil jabuke, lopte, upaljače. Gospon profesor i klavirmeštar su bili jači…
U međuvremenu, znate kaj je sirotog Mikija snašlo… Njega, koji dela 25 sati na dan, zaprli su u rešt pa je imal samo 24 sata na dan razmišljati kaj sad!? Možda malo vremena za osmisliti obrambenu strategiju, a kamoli smisliti jedan potpuno novi jezik, kojim će se morati služiti kad ga fiškali iščupaju vun z Remetinca. Jer mudri pravorijek, u koji je uključen i pravni lijek, veli da, iako bu gradonačelnik, ne smi z svojim pročelnicima, kaj su ujedno i svjedoci, kak bin Presvetli rekel – komunicerati!? Glupo je slati papiriće preko dostavljača, koji će ih potajice ostavljati na dogovorenim mjestima… Bedasto je koristiti onu šatru: Japa tebe zopovepem snijeka… žišku? Predvidljivo, brate… Ode 15 milja opet u racku!
Ja imam prijedlog! Ovak’ bumo: nek’ se dvije ili više grupica po dva činovnika iz gradske uprave malo urede, obuku sakoe i šoseve, nabave dovoljan broj vrlo čitanog lista ‘Kula stražara’ pa krenu raznositi poruke po ‘kužnim’ pročelničkim i inim uredima, gdje stoluju neispitani svjedoci. Kuc, kuc! Tko je? Slobodno otvorite, imamo zgodno i korisno štivo za vas! Onda lozinka: Oče, pusti ih da svjedoče! Jednostavno, zar ne? ‘Kula stražara’ s dvostrukim dnom! Ako itko išta posumnja, nema frke, to bi pobio i odvjetnički vježbenik, da ne bi ugledna tvrtka ‘H & pobočnici’ – otkad je zabranjeno komuniciranje između svjedoka? Pravno je zanemarivo što su jedni Jehovini, a drugi Milanovi…
Ionako nam je Sudnji dan pred vratima, rekli bi oni pravi…