Svečano otvorenje prekidača za struju
Ajd’ ti danas budi obrtnik, zakupnik gradskih resursa, poduzetnik koji želi uložiti i na koncu nešto i zaraditi! U takve poduhvate ulaze samo najhrabriji, ali ni usporedba s ‘onima kojima se košulja kopča straga’ nije pregruba!
Načuo pa provjerio priču o puštanju u rad drvenog objekta na Foginovom, koji je zimus nagorio. Vrijedni momci zakupnici ga obnovili pa, kad je već ljeto stiglo i uranilo, zašto ne otvoriti lokal, koji ima sve dozvole i papire, voda uključena, aparati atestirani, struje ima, samo treba dozvola za uključenje sklopke pa kuvaj kafu, toči pivo, nek’ se narod osvježi u hladovini, uz miris svježe građe obnovljenog objekta…
Eh, tu se javlja druga klima, koja se kosi s povoljnom klimom za kupanje i sunčanje – klima koja poduzetnicima ubija volju i želju za radom i ulaganjem. A to su birokratske zavrzlame, koje kao da je smišljao Lazo Goluža ili kakav drugi tim zagonetača i tvoraca najtežih kriptogramskih križaljki! Trebalo je samo službeno pustiti struju, koja se već koristila, ali valjalo je još to papirnato potkrijepiti, dakle dobiti dozvolu od Elektre i tek tada početi s radom, legalno i suvereno. Momci zatražili taj papir, može, kažu, u roku 7 dana bit će vam odobrenje gotovo… Hej, 7 dana, a vani prži, sve je puno kupača, pa dajte požurite ako Boga znate! Dobro, hoćemo, ali nakon što potpiše rukovoditelj nečega, dokument mora na potpis kod glavnog šefa, a ako je on odsutan… žao nam je!
Ipak, svi su čimbenici bili na broju, potpisali taj papir, ali struja još s ‘nule’ ne može na ‘jedan’ jer mora i Grad, kao davatelj usluge zakupa, potpisati i ovjeriti dokument. Trkom u Magistrat, lovi dežurnog ‘ministra’ i gradonačelnika, naravno. Lov je bio uspješan, tek je 2 popodne, možda krajem dana poteče struja, piva, jer Korana bezbrižno teče, njoj dozvola ne treba.
Eh, priči nije kraj, valja sve to odnijeti na urudžbeni pa kod javnog bilježnika na ovjeru, pa nazad na urudžbeni, pa opet u Elektru!? Kad oni dobiju taj papir, koji je pretrpio prekomjerno štambiljanje, tek onda idu momci s munjom na prsima uključiti struju, koja je već uključena, ali ne može se bez tih tričavih 6-7 potpisa, ovjera i drugih prevažnih paragrafa koji život znače!? Naravno, kraj je radnog vremena blizu, nisi svugdje uvijek prvi na redu, pa je izvjesno da danas od struje neće biti ništa, a petak je, što znači tek iza vikenda, za koji su najavili 35°C!? Za vene prerezat’, ako ne i kablove… Uostalom, čemu žurba, vjerojatno razmišljaju nadležni birokrati – čovječanstvu je trebalo ‘iljadu devetsto godina da Tesla dokuči foru sa strujom, a vi bi za jedno popodne do napona i snage i jalove energije… polako, braćo!?
Uglavnom, zakupnici pokupiše ovjereni papir i u zadnjim sekundama ga dali onima koji uključuju. Trebalo je prevaliti još samo put od Mačekove do Foginovog. Mali korak za čovjeka, velik za ugostitelja. Dobro da nije svečano otvorenje prekidača za struju uvjetovano rezanjem (vrpce) kabla od strane gradonačelnika, svojeručno!?
Ako sam nešto u tom slalomu kroz kancelarije pobrkao, sorry, al’ poanta priče ostaje ista: prije će deva kroz iglene uši, nego ugostitelj do svih dozvola za Kraljevstvo nebesko…