Reformatinatori
Naslov je moja kovanica (od reforma i terminator) za situaciju ni vrit ni mimo, koju imamo iza izbora. Nasred mosta, kao i na krijesu u Karlovcu, vuče se štrik. Za sada još nema pobjednika, most se ljulja, ali ne pomaže ni črljenima ni plavima. Sudac Leko odaslao ih je danas doma, da dogovore idući ogled. Opet na mostu, jer bez njega – niš’.
Stranka Most, pak, isturila je krpu na kojoj piše – Reforme – pa maše s njom od 8.11. Toliko smo puta čuli tu riječ, da mi se podriguje po njoj, k’o po vojničkom grahu, što je svaki dan bio na meniju!? Reforma ovoga, pa onoga. Pristaju svi na sve pa postoji nada da za mog života i moje reformama izmrcvarene generacije dokrajče sve te reforme i izvrše te famozne ‘bolne rezove’, pa s njim na remu!? S kim? Pa s tim što se reže… Ovih dana padaju svinje jedna za drugom pa, kako koja padne, eto je na remi… Nek’ zarežu i obrade pa da pojedemo to, makar i trihinelozu dobili, samo da prestane to ugnjetavanje s reformama i rezovima…
Otkad sam naučio čitati, a prvi članak bio je o Leni Šoštariću u Karlovačkom tjedniku, krajem šezdesetih… dakle, kad su se još ostvarivale ‘petoljetke’, stalno se traže te, kako ste rekli – reforme. Najprije su reformirali Ustav, pa Partiju, onda je nastupila Stabilizacija. To je potrajalo, a nikako naprevo, kak’ veliju Pauri… Kad je počela inflacija, pukla stabilizacija, eto nas opet kod reformi. Ante Marković je propagirao tri reforme. Ako se sjećam, reformu političkog sistema, privrede i jbg… zaboravio čega još… Uglavnom, tada još golobradi Feralovci skladali su posprdnu pjesmu: Tri reformeeee, tri reformeee, niđe ‘lada nemaaaa! I nema. Znamo da je Markovića, zajedno s konvertibilnim dinarom i reformama, eutanazirao Milošević, pa se država toliko reformirala, da se totalno deformirala i na kraju raspala…
Nije trebalo dugo čekati u mladoj državi na reformatinatore, jer reforma uvijek na kraju kaže – Hasta la vista, baby! Reforme se redale, a narodu sve gore… I evo nas u vremenu današnjem. Stojimo ispred brda punog oštrih i strmih reformi. Ni Stipe Božić ni Mladen Kuka nisu jamac da sigurno mogu preko brda. Opak je to i neizvjestan put, a Tita nema da zapjevamo onu o putu i skretanju…
Potpuno sam skrenuo, kao što se i da osjetiti, pa ću i ja reformatinatorima gromko zapjevati onu Zečićevu:
Kad mi ne’ko reforme spomene, k’o od šale sve bi razbijooooo,
pa proklinjem noći besane i dan kad sam uopće glasaoooo!