Ostavinska rasprava
Idući tjedan letimo u Kanadu, obavit’ neki poslić tamo. Vraćamo se prije Kraljeva pa samo da se obratim slušalačko/čitalačkom puku s Poslanicom UžurBI / s rukom na tORBI. Ne bih htio da vlada nered i bezvlašće dok me nema, jer navikli ste da me uvijek ima. Pa, kao da će se avion satrat’ negdje oko Titanikova mjesta potonuća ili će nas otet’ kakav zakrabuljeni tip i smandrljat’ nas u Atlantik ili, po nekom najgorem scenariju, da ne ostane štogod nedorečeno i pravno dvojbeno…
Dakle, svi vi koji me trebate za Djeda Mraza, dvorsku ludu na domjencima, za svirku za doček po cijeni svirke gorih krstitke – nema me! Nema me ni za one koji će se na Badnjak oko podne sjetiti da bi naručili čestitku preko Radija. Zaboravite na ulaznice za Prljavce. Neću kod sebe na Niagari imati brojeve telefona za konobarice iz Oglasa, pa čak ni odojke, osim ovih koje znam napamet… Rado bih odradio sve božićne koncerte badava, jer tako ste navikli, ali huda me sudba otela i teleportirala u susjedstvo Teslinih izuma i Franjinih početaka osnivanja Hadezeja… U dijasporu… Je l’ se to piše vel’kim slovom ili…?
Ako u tih dva tjedna ne složite Mostovladu ili Vladu s Mostom ili bez mostarine… ne bu dobro… Neću vam niš’ donest’ iz Kanade!
Daklem, bud’te dobri pa da se resetiramo i krenemo ispočetka u drugoj polovici druge dekade trećeg tisućljeća. Do tada – ‘ko živ, ‘ko manje… Sretan Božić, Štefanje, Ivanje, Silvestrovo, Nova godina, ma sve!
Ako napišem koji (O)blog iz inozemstva, smatrajte to pismom rođaka iz Nigdjezemske. I pozdravimo se sa starim pozdravom – Božo i Hrvati!