Ponos i predrasude
Gledam i ne vjerujem. Igramo svjetski, Česi se razbježali kao u bitci kod Bistrice Lesne… Uvijek mi simpatični ‘Pemci’ još su mi draži, da je Mandžo zabio bili bi mi najdraži na svijetu! Sjetio se i onih bormašina za ‘črljene’, što su nam ih prodavali, skupa s Poljacima i ostalom braćom pod ruskom čizmom, krajem 80-tih u Jarčem Polju i na placu… Ali to je sad druga država, drugi svijet… Više ne voze prnjave Škode i Trabante, a upravo nam Škoda zabio gol! Hm, ajd’ 2:1, vodimo, to riješimo s pol snage, naivno mislim, kao i svi kockasto ofarbani i okićeni… Ali eto baklje u terenu… Češkam se iza uha, pa se češkam po vrhu tintare. Pa Česi iznude penal, jer je Vida vidio neku zgodnu Čehinju iza gola pa joj mahnuo rukom, a bezobrazna lopta – pljas u ruku!? Macan je pospremio pod prečku, a ona banda na tribinama i dalje se međusobno mlati.
Čuveni žandari kao da nisu tu. Osiguranje na razini turnira na Dubovcu… A, kažu, nema šanse da na stadion prošvercaš ni šibice, kamoli nešto ozbiljnije… Dajte me poškakljajte, da se još bolje češkam, k’o njemački izbornik, koji je uvjerljivo najveći svrbljivac, neprestano gura ruke u jaja, u dupe, pa njuška k’o njemački ovčar kako to miriše…
Nazove me mama od jednog momka koji je bio na utakmici, veli da ih nitko nije gledao na ulazu, niti kontrolirao… Mogao si unijeti dnevno potrebnu količinu eksploziva za kamenolom u Zvečaju ili gdje već…!? Kaj mislit’? Naš ‘mali veleposlanik’ u Marseju, Aleksander, također mi javlja da baš nije ugodno biti kockast u Francuskoj, od jučer…
Kakva smo mi zemlja, pobogu? Nit’ možeš vikat ‘Dole Vlada’! Nemamo je. ‘Dole Sabor’! Čemu? Ionako se sam urušava… ‘Dole kurikularna reforma’! Nije ni počela… Baš se osjećam jadno i nevažno, a ljut sam kao bengalski tigar… Vraćam se pticama, nije ovo za mene…