Rodno mjesto
Kao i uvijek za rođendan, mama se prošetala k meni, preko ceste, donijela kolač, koji mi je slala i u vojsku (suhi sa cvebom), pa smo malo čavrljali, kako to i priliči u takvim obljetničarskim prigodama.
Pitao sam je da mi malo objasni kako sam ja to prije 54 godine došao na svijet, jer to se danas mora znati, naravno i podijeliti sa cijelim svijetom na tzv. društvenim mrežama. Veli ona: A ni’ to niš posebno… Bili smo na vrtu, ja sam, onako debela, sjedila na stolčiću i čistila korabu, koja se brala taj dan (!?). Oko 2 popodne, k’o da me malo zabolilo pa sa rekla dedi da mi baš ni’ dobro… On je brzo zval moga tatu nek’ ide na telefon (kilometar daleko) zvat ‘Crven’ križ’ (Hitnu). On veli: ma nemamo toliko vremena, ajd’ se ti spremi pa ću te ja s motorom prebacit’ do telefona, zvat’ ‘Crven križ’, ako baš bude hitno, vozim te ja u Karlovac!? Tata je jedini u selu imao motor (legendarni Max), pa je bio solidno mobilan, ali ja navr’o van pa je nastala gužva…
Budući otac zvao bolnicu, ali mu se činilo da će mu sin prvijenac zaplakati negdje na pol puta prema Dubovcu, pa mamu s trudovima na zadnji sic Maxa i pravac, po makadamu i rupama, u susret Hitnoj… Veli, susreli su se negdje u Cerovcu, pretrpali mamu u svoje vozilo, a tata doma izvadit’ onu rakiju kaj su je zakopali ispod trapa u vrtu… Kakvo prisustvo porodu, rezanju pupkovine, padanje u nesvijest kad ode plodna voda i slične moderne gluposti… Stari je rađe u birtiji zvao litru i vodu, a plodna voda mene je ionako donijela u taj kasno listopadski dan, tek sat vremena otkako je mama očistila zadnju korabu…
I eto me. Nit’ me ‘ko slikao do druge godine života, nit’ je k’o dramio oko poroda… A kako bi to izgledalo danas?! Portali bi bili puni naslova o trudnici na motoru, porodu na nosilima, dramatičnoj borbi s vremenom i ostale senzacionalističke parole bez pokrića… Uostalom, moje napuštanje tople i sigurne maternice bilo je ‘mlaka vodica’ u odnosu na sve porode koji su se događali posvuda u ranijim godinama… Kakva bolnica, kakvi bakrači, rađalo se na stogu sijena, u trapu, na paši, na vozu sijena… Nije se paničarilo ni pravilo frku bez veze…
Ne znam zašto, ali prisjetih se jedne legendarne rečenice Duška Radovića, koju sam čuo u novosadskoj kasarni, slušajući njegovu ‘poslanicu’ na Radio Beogradu, malo prije predaje smjene straže ili požarstva… Veli mudri Duško: Uglavnom muškarci rade probleme… Na ženama je samo da ih rode!? Shvatio sam to kao čestitku za moj 19. rođendan, prvi koji sam ‘slavio’ daleko od rodne grude. Problem (ja) još nije riješen… radi se na tome!