Salmonela nas je zela…
Jaja i piletina iz Poljske, pačje meso tko zna od kud, ćevapi umiješani u korporacijska pakiranja, porijeklo kojih ne bi u 40 dana otkrili Gibbs i njegovi CSI majstori… Dječak umro od salmonele, malo-malo pa se nekakav proizvod povlači s polica jer su otkrivene klice koje mogi biti i zlokobne zlice, opasne po život konzumenta!? Koji je vrag? Pita se svak’… Uvozimo zadnje smeće iz Unije i odasvud, a naši proizvođači zatučeni u zemlju, jer uvozno je jeftinije, svima dobro, dok netko nije salmonelu pobr’o…
Kakva smo mi to zemlja, pobogu? Pa još su stari naši, kakvi god nepismeni i primitivni bili, znali jednu stvar: jesti se mora, pa ako se ikako može, sam zasadi, zasijaj, uzgoji, digni na remu, ošuri i pojedi… Ako nemaš ili nećeš, u problemu si! Kad si gladan, nisi svoj, kaže jedan glupi slogan, al’ to je tako… Znali su to stari ‘Rvati, ali mi moderni uvozimo, kupujemo i jedemo takav šrot, da bi svaka malo bolje hranjena svinja bijesno odgurnula to zamrznuto i tko zna s čim tretirano smeće, koje je na vikend akcijama u centrima…
Naslušao sam se priča ljudi koji rade na carinama, kako im je kad otvore te hladnjače… Smrad koji grize za oči i tjera na povraćanje. Kad dođe nadležni dr. mr. vet. fitofarmaceut, svega toga u trenu nestane, meso dobije zdravu boju, podatan miris i pečat… Kako? Harry Potter čarolijom! Ili nekakvim drugim načinima, koje spadaju u velike tajne velikih majstora uvoznih akrobacija… Slično govore i radnici u mesnim industrijama, koji su većinom postali vegetarijanci, jer ono što vide, meso i mesne prerađevine, ne žele ni primirisati… Kako to sve ide tako lako? Jedino mi pada na pamet ona stara izreka da je grčka tragedija zasnovana na mitu, a naša još i na korupciji!? Kako je uvozno bolje od domaćeg? Češnjak iz Kine, čačakalice iz Islanda, med s Tajvana, smrznuti mamut iz Argentine…
Moji baka i deda živjeli su bez plaće i penzije. Nisu imali ni traktor ni auto. Čak ni konje. Volovi su vukli kola, orali… Imali su košnice pod strehom, dvije kravice, telad, kokoši, pure, guske, psa, mačku, vurića (tvora) koji je davio kokoši i radio štetu, lisice su također pomagale u smanjivanju kokošjeg fonda. Bili su po svim parametrima siromašni. Ali, ja sam se kod njih najeo najboljeg sira, meda, povitice, kobasa, špeka, jagoda, trešanja, krušaka… Tata se napio njihovog vina i rakije, voda je bila iz šternje. Nikad nisu kupovali salamu, a kamoli da bi znali kaj je to salmonela… Sve su sami uzgojili i volio sam ih jako… Ništa nisu špricali niti tretirali… Ali, ono što zna seljak, kako bi znala gospoda s fakultetima i doktoratima. Uvezi tuđe, uništi svoje… Ne vjerujem u one gluposti o novom svjetskom poretku i teorijama zavjere, ali da mi se povraća od ove trovačnice – definitivno. Dobar tek!