Go west
Oduvijek mi je zapadni svijet bio draži od istočnog. Za hladnog rata, zna se, govorilo se o ‘željeznoj zavjesi’ istočnije od Berlina, Beča, a mi smo bili ni vrit ni mimo, stručno rečeno. Onako nesvrstani, ipak smo mogli i na zapad i, malo teže, na istok. U ‘bratski’ socijalistički lager putovalo se poslovno, a na zapad u potrazi za egzistencijom i po one sitnice koje nam kronično nedostaju. Milijun puta opjevani i opisani Trst, Graz, ‘Minken’, bile su meke pune šarenih dućana, ponterosa, pumpi s boljim benzinom, žvakama koje se ne raspadaju u ustima nakon pola sata žvakanja…
Da, to me uvijek činilo nesretnim… Kako je sve naše tako ‘ofrlje’ napravljeno. Kad bih otvarao bocu ‘Džonija’ ili ‘Džekija’, to je puna ruka čepa… Zvuk koji obećava, zanosno pucketanje čepa, a o dizajnu boce da ne pričam. Osjećao sam se kao Wyatt Earp dok bi njuškao tu tekućinu tamno zlatne boje, a gutljaj je bio dragocjen kao kap vode u pustinji. Ona Vodka Trojka, kao i Badelovi i Rubinovi aduti, pakiranjem je izgledala kao alkoholni ocat, a čep je stenjao i uglavnom se dalo porezati na oštar rub… Isto tako i cigarete. Nemaštovita kutija, kao sazdana od korica stare teke, a kašalj nakon konzumacije – zagarantiran… Zato Marlboro, Pall Mall, Dunhill izgledali su kao da ih je Bog poslao iz raja u ovaj zabiti kutak planeta. Ista razlika bila je evidentna s gramofonskim pločama, trapericama, Persilom, duhanom za motanje, a o automobilima da i ne pričam. Kad mi je tetak Lokin donio prve Lewisice iz Trsta, mislio sam da je samo Travolta veća faca od mene… Nikad više farmerke ‘Major’, zakleo se tada! Onih ‘Super Rifli’ nanosili se do besvijesti. Čak je dan danas u Dugoj Resi uobičajeno za sve vrste traperica reći da su to – ‘rifle’!?
Taj prokleti zapad izgledao je tako neodoljivo… Rock ‘n’ roll, sređeni stadioni, podzemne željeznice, punkeri, kasnije one novovalne face… Istok je bio slijepo crijevo mojeg interesa. A naslušao sam se priča o prodaji traperica, žvaka i vegete Rusima i hrpi novčanica koje su davali za te, njima tako nedostupne artikle…
I što se dogodi sad kad smo i mi zapad, kad više ne slinimo za žvakama, boljim pićem i autima, a da nisu ‘stojadin’ ili ‘tristač’… Centri stigli k nama, auto kuće s ‘japancima’, internet je sve zgusnuo i učinio dostupnim… Amerikanci izaberu Trumpa, koji ne liči na ništa što sam smatrao zapadom u koji bi sutra otišao… Čak i Putin za njega djeluje kao frajer, cool tip, špijun, lukavac koji je ojačao i sebe i svoju ogromnu zemlju… A Rusi, iako su imali Lajku u svemiru i utrkivali se s Amerima oko Marsa, Mjeseca, naštancali raketa da mogu pet puta uništiti cijeli svijet, a da istovremeno nisu znali sašiti pošten komad odjeće, napraviti frižider ili auto koji ne troši 20 litara i ne izgleda kao križanac zaprežnih i bornih kola… Oni su sada face, a zapad s ćudljivim ‘Brexitađijama’ djeluje kao javna kuća u kojoj je došlo do pobune…
Ipak, kako kaže Renato Metessi – ‘Na zapadnoj strani uvijek ćeš me naći’!