Generalna proba
Gledajući omalenog, tamnoputog di đeja Antonia Alvareza III, kako je suvereno ušetao u kadar sa svojom svitom i krenuo objašnjavati čime će tretirati kroničnog bolesnika Ivicu, kojemu je stigao u vizitu na poziv kreditnih infuzatora (moj friško kovani izraz), imao sam vrlo jasan stav na što me asocira ta slika…! Nije to bila asocijacija, više predskazanje nečega što neminovno dolazi, a pitanje je kad će. Po onoj: Đekna još nije umrla, a ka’ će ne zna se, tako i naša država klimavo stoji na staklenim financijskim nogama…
Dužni smo, tužni, tko zna kome i koliko, pa ako jednoga dana taj trust vjerovnika odluči da im se više ne da slušati naše ministre i premijere, koji obećavaju kako će od iduće godine sve krenuti na bolje, naći će kakvog sličnog Antonia pa ga, kao stečajnog upravitelja, poslati da popiše stečajnu masu i okonča agoniju… Kao i Alvarez, taj namjesnik knez postrojit će svoje namrgođene likove i jednu ženu koja zna hrvatski i reći da je to – to. Sad smo mi svoji na svom, a vi kako znate i umijete… Plitvice, Kopački Rit, Hvar, Brač, Brijuni idu toj i toj banci, autoceste drugoj, Katedralu i par boljih sakralnih objekata ostavit ćemo papi, nogometne klubove raspuštamo, a firme znaju svoje vlasnike… Pitanja novinara, ‘ajmo, ali samo par… Jarak, Bago i može ova mala s Radio Mrežnice… Okej?!
Na kraju prijenosa – klasika: odabrao Đelo Hadžiselimović, tekst čitao Miljenko Kokot. Obrada Bank of… Nakon toga ide ‘Otvoreno’, a na vratima države piše: ‘Zatvoreno zbog preuređenja’!
Brutalno, ali tko jamči da se ovo proročanstvo zloglasnog Dadostramusa neće ostvariti?!