Mice-lanđelo
Gledam i gladim našu mačku, trpam joj jelo u porciju, bacam ukiseljeno mlijeko, vadim joj čičke iz dlake i razmišljam. Razmišljam o tome kako me je ta životinjica svrgnula s trona najvećeg ‘mlatitelja i kućeizbivatelja’ u vlastitoj obitelji!?
Ta crna, okretna poluperzijska maca ima svoj dnevni hodogram, koji stane u jednu prostu rečenicu – kad me vidiš, nadaj me se! Kad mi iza 5 na posao, i ona ode na svoje radno mjesto. To su njive i vrtovi i sve i jedna šikara oko sela. Ode i lovi. Miševe i širu obitelj voluharica po defaultu, neoprezne ptice, pa i one velike, koje su joj nedosanjani san… Pričao mi susjed lovac kako je naganjala kreštavog fazana po polju, dok ovome nije dosadilo pa odletio, a vidjeh kako se nakanila na lijene sove koje sjede na ‘njezinom’ čempresu bez pitanja!?
S jutrom ode, s mrakom se vrati… Kud se baš ugledala na tebe, zdvaja supruga… Tako i ti lebdiš danima i noćima. Više te nema, nego ima doma!? Na to nemam što protusloviti, jer tako je već više od dva desetljeća, a s dolaskom godina, kad se srednjevječna, proćelava ili sijeda i blago pogurena gospoda drže kućnog praga, stola i kreveta, a svaka im je fešta i svadba tlaka, ja ne smanjujem tempo. Ne svojom krivicom, jer nek’ se javi netko koga sam gnjavio i tlačio da mu sviram ili vodim nešto. Dok me ‘iščeju’ – ‘išću’! Hvala Bogu na zdravlju i volji.
Ali, otkad je maca Peggy stigla pod krov, titula ‘najmlatitelja’ opasno je ugrožena… Kako bi to na Fejsu napisali: Spavaš li mirno, Damire Valent? Prije koji tjedan vraćam se iz Slovenije s izbora za miss, oko pola tri je, a pred vratima – mačka!? Znači, skupa se vraćamo iz ‘bećarije’, Peggy!? Ona mijauče i gleda me onim ženskim pogledom – pa di si do sad!? Ona na večeru i počinak, ja pod tuš i na počinak… Jeste se znali vratit doma, vi potepuhi – komentar je jedne od kćeri… Inače, kad su moje cure porasle i krenule izlaziti, jedan gimnazijski profesor potao je stariju: I, je l’ te Dado pušta da izlaziš? Je l’ strog? A ona mu reče: On!? Pa on tulumari okolo više nego cijelo selo zajedno! Jedino je dobro da me pokupi u 2 ili 3 ujutro pa nemam brige oko prijevoza… Eto.
Ali, otkad je mačke, koju iščekujemo kao protokol premijera, ja sam pao u drugi plan… Kad dođem, dobro dođem, ako ne dođem, valjda ću doć… Mislim, ipak je to dobra kombinacija – mlada mačka i sijedi stari mačak ‘on the road’…