Braćo Britanci, znam kako vam je!

Po prognozi, prošli je tjedan kiše trebalo biti malo, dan, najviše dva. Moja hrpetina drva vapi za premještajem na suho i sigurno – dakle, u drvarnu. Uzmem tjedan dana godišnjeg da to riješim, pa nek ‘padaju sikire’ ako im se pada.

Po zlu je krenulo već u nedjelju, kada je kiša uranila pet-šest sati i namočila mi hrpu. Umjesto da, po prognozi, ponedjeljak bude vruć i sparan, od rana jutra raspalila kiša, grmjelo ja kao ’91., a oko devet se upalila javna rasvjeta, jer je nastala takva mrakača, da su i žute lampe zasjale dezorjentirane skroz… Poželim dan-dva sunca, da se  ‘loživo’ posuši, ali slabo sam se molio Svevišnjem… Tek u četvrtak uspio evakuirati desetak metar bukovine pod krov, kad je opet sastavila kiša, koja je dosadila i najvećim kišolozima i kišofiloma… Poplavilo Zadar, Nin, Crikvenicu, Ogulin… Šumski požari naivno su probali napraviti štetu, ali kiša je ovoga tjedna bila brža od kanadera i zemaljskih snaga!?

Gljive dočekale svojih pet minuta vlage pa izrasle bolje nego Gazdini dugovi. Kako kod nas nitko ništa ne dela, svi koji nisu u Njemačkoj i Irskoj – pravac šuma. Berača kao partizana ’45.! A na Fejsu hvalisaona… Pet kila, deset kila, sto kila u sat vremena nabrali, čovječe!!!??? Fotoshop i u dva koraka – eto lajkova, hop!

Potpuno ispran, mokar i doma beskoristan, uspio sam ubiti tih tjedan dana godišnjeg, a da sam jedva napisao jednu priču, odsvirao penzićima iz Velike Gorice i dobro… naspavao se, konačno. Sad mi je jasno zašto Britanci idu od nas… Od tih kiša stvori se ono fino tupilo, kad ti ni do čega nije i samo bi nekuda išao… Ono – o shit, pa makar i Brexit!