Hitrorez ili pužev trk?
Tko bi onda ostao u svim onim kancelarijama… Kako bi onda dobili izbore jer, za sada bar, Apple, Lenovo, Asus i ostala kompjuterčad nema pravo glasa!?
Kao u onim filmskim žurnalima, Ivo je uzeo ogromne škare i ponosno mlatio njima te sigurnim pokretima rezao hrpu beskorisnih papira. Bilo je to prije 10 godina, a akcija je mudro i oštroumno nazvana – Hitrorez! U međuvremenu, Ivo apšisao, nauživao se i Remetinca i bolnice i austrijske tamnice… Ostao je sam kiseli kez, a zaboravio se Hitrorez.
Trebalo je to značiti smanjivanje administriranja i bespotrebne papirologije, koja je ostala, kako su tada govorili Ivini sljedbenici, gotovo zadnja prepreka prema blaženstvu investicija i sveopće nirvane uređenog i bogatog društva. S Ivom na čelu, naravno… No, kako Očenaš govori i uči nas: ‘Kako bjaše na Početku, tako i sada u sve vijeke, vijekova – Amen’!
Uvjerio sam se prošli tjedan, kad je valjalo prikupiti pola kile papira, kojom kćer dokazuje da je živa, u stvari da je rođena, da živi tamo gdje je prijavljena, da studira i da joj to odlično ide – dakle za stipendiju. Osim što je vječna misterija zašto uvijek iz početka treba taj Rodni list ne stariji od 6 mjeseci!? Zar se nešto promijenilo u datumu rođenja? Pa ne mijenja se spol samo tako, a roditelji, jebat’ ga, valjda nisu u međuvremenu podnijeli ostavku na dužnost oca i matere!? Ali, valja to platiti 20 kuna biljega, koliko i za Domovnicu, Oca joj domovine ..bem! Koliko je ćaća bio u usta… ovaj, u ratu!? Pa registar je mogla vidjeti svaka baba koja ima tablet ili mobitel!? A ne… treba se penjat’ na drugi kat ‘zgrade bez ćoška’, po tko zna koju po redu potvrdu o ratnom stažu…
Onda Potvrda o prebivalištu!? Svaki policajac ima onu motorolu i u par sekundi, nakon onog ‘pirlijuppp’, pita centralu za podatke o osobi, automobilu, svemu. Naravno, u policijskim vozilima imaju sve to, treba samo kliknuti i eto ga… Od boravka, do boje kose, broja cipele… Pa zašto se ne umreže, ako nisu? Zašto taj ćato u Općini ne bi za pola sata prikupio sve što znatiželjnu Upravu zanima. Klik, klik i evo ti prebivališta, OIB-a, pa i ocjena koje je pretendent na stipendiju postigao. Kako, mamicu mu, mogu zavirit’ na stranice Porezne uprave i znati koliki su prihod starci uprihodili!? Odgovor znate vi i ja… Tko bi onda ostao u svim onim kancelarijama… Kako bi onda dobili izbore jer, za sada bar, Apple, Lenovo, Asus i ostala kompjuterčad nema pravo glasa!? I kraj priče.
Hitrorez!? Dajte me najte… Na kraju, naravno, sve će biti uzalud, jer daje se desetak stipendija, a molbi par stotina, pa nema druge nego sam biti davatelj stipendija svojoj djeci. Dok je malo glasa, zrno pameti i beskrajne volje, bit će i ‘dadostipendije’… Stipu, ba, stipendiju…