Stara cura (Vampir zgrada)

Stara cura (Vampir zgrada)
Na samom kraju grada,tamo gdje završava posljednje izgrađeno urbano naselje, ostala je jedna nedovršena zgrada. Građena je zajedno s ostalima u tom kvartu, ali , za razliku od drugih, ona nikad nije dobila ni krov, ni prozore, a kamoli instalacije, podove, čak ni kućni broj.
Investitor, koji je na krilima građevinske ekspanzije započeo gradnju, nekako ,baš kad je zgradu trebalo dovršiti i gurnuti stanove u prodaju, zapao je u financijske poteškoće. Ostale započete zgrade, uspješno je dovršio, grad je potegao asfalt, rasvjetu , na predizbornim listićima u kaslićima spominjali su se škola, ambulanta, vrtić, dok su oni drugi obećavali kino, poduzetničku zonu, igrališta, pa čak i bazen.Najhrabriji su „imali“ investitora za kasino, manji stadion,super moderni zabavni centar s diskotekom i tako u nedogled…
Sve su se okolne zgrade popunile stanarima, parkirališta vozilima, samo je ta zadnja, ničija zgrada ostala sama, nedvršena , siva i onako bez prozora i vrata, krezuba i s lošim zadahom.
Bila je baš kao ono 13. prase, ničija, neželjena i osuđena na propast. Šikara i granje oko nje svakim danom bili su sve veći i gušći, iz podruma su izbile vrbe i topole, dok je okoliš bio pun lokvi i bara, taman za savršeno žablje stanište nadomak civilizacije.
Isprva, nitko tamo nije zalazio, osim danju pokojeg vozila gradskih i drugih službi ,koje bi tu pokušale dostaviti rješenja o ovrhama, a noću oni koji su htjeli malo samoće i kvalitetnog mraka za svoje aktivnosti…
Svi su je izbjegavali, pravili se da ne postoji, a na njen se račun rugala i (pre)punašna konobarica iz kafića s čije je terase pucao pogled na nju. Ona je jetko primjetila da je zgrada, ovako beznadno prazna i sama, ostala baš poput nje – „stara cura“.
A, onda se sve promijenilo. Zgrada je odjednom dobila smisao.
U ruševno zdanje, najprije su počeli zalaziti sitni šverceri, koji su prazne podrume pretvorili u svoja skladišta. Zabili su daske na otvore, sklepali vrata s bravama i lokotima i utovarali , istovarali , uglavnom s prvim sumrakom , ili pred jutro.
Mjesta je bilo dosta, pa su blagodati besplatnog prostora počeli koristiti i distributeri voća i povrća. Za njima su došli i mesari koji su kupovali stoku krupnog i sitnog zuba na crno, pa ostavljali krave, svinje, ovce da prenoće, a nakon nekog vremena, tamo su ih i lišavali života, trančirali, pa na crno tržište.
Netko revan, prijavio je to policiji, ali, baš kad bi patrola navratila, iz betonskog rugla nije bilo čuti ni glasa…Netko je spominjao nekakve krtice u službi, što je bilo jedino objašnjenje za sitaciju, pogotovo jer je svake noći u zgradu ulazilo sve više svijeta.
Klinci su danju po naherenim stepeništima i terasama vozili skateboard, a noću zauzimali prvi kat i puštali glazbu , s onim svojim jednoličnim „čekić ritovima”. Pilo se i pivo iz boca „zidaruša“, vino iz kanistara i žestica, koju su maznuli doma iz bara.
Za njima su došli i lokalni dileri, pa ni opijata nije nedostajalo.
Najniža točka zgrade, koja je trebala biti temelj za lift a ostala je iskopana rupa, za svakih se kiša punila vodom. Klinci, kad bi se razvalili i oduzeli, otišli bi za vrućih dana u podrum, skinuli se i brčkali u tom bazenu, kao da je pravi jaccuzzi, a ne obična kišnica. Njima je to, u njihovom stanju bio „resort“ ravan onima u Malibuu ili Dubrovniku !?
Danju ,mir tišina, pokoji pas ili mačka obišli bi zidine,a noću sve puno života i „muvinga“.
Vlasnik lokalne birtije, nanjušio je potencijale zgrade, pa je i on zauzeo „par sto kvadrata“, i otvorio ilegalni kafić. Naravno ,da nije imao ime, ali svi su ga zvali „Krčma kod Drakule“. Piće je bilo jeftino, radilo se od sumraka do zore, a posao je cvjetao.Vikendom su znale navratiti dame s čudnim naglaskom, a gazda se bacio u trošak,pa je nekoliko stanova na višim katovima obukao stiroporom, nabavio rasvjetu na baterije iz onih brojnih tv prodaja, nekoliko kreveta, angažirao zaštitare, redom nekadašnje uniformirane face, sad u dosadnoj mirovini , pa je i „Mali Amsterdam“ također radio.
Ekipa koja je kartala za lovu, dakle, kockari, također su čuli dobar glas o prostoru, gdje će imati savršen mir, pa su i oni sredili poveću prostoriju pri vrhu, nabavili par akomulatora i kod titravog svjetla, cijelu noć bacali karte i pelješili se međusobno..
Na sam vrh građevine, netko je dovukao par suncobrana, stari riječni čamac i pokvareni brodski motor tzv. “pentu”- pa je taj dio dobio očekivano ime -“Penthouse”!
Neobično je bilo to da su za buran noćni život eutanazirane zgrade znali svi ali nitko nije ništa poduzimao.Valjda zato što je vladao nekakv prešutni red i mir. Državu je čak moglo biti malo sram, jer uz sve zakone i čuvare reda, svaki dan se događa kriminal svih vrsta, a ovdje, u zgradi koja gruntovno i katastarski ne postoji, nikakvih problema ni zlih djela, bez obzira što je tu bilo svakakvog polusvijeta i probisvjeta. Kako bi tako i ostalo, svi koji su koristili prostor za bilo kakve svrhe, pred jutro bi pokupili sve za sobom, uklonili tragove, zaključali ono što je imalo ključ i razišli bi se u tišini, poput vjernika nakon polnoćke. Svatko sa svojom molitvom ili nečim već u glavi.
Na vrhuncu života na toj „bb“ adresi, zgrada je dobila još jedno ime, kad već nema broj. Svi su je zvali – „Vampir zgrada“! Danju spava, noću puna krvotoka.
Nakon nekoliko godina tajnog noćnog života u zgradi, u kojoj se bez struje jelo, pilo, plesalo, pjevalo, radilo i „ono“, u kojoj se posuđivao wi- fi iz susjedne civilizacije, toj „Sodomi i Gomori“ trebalo je stati na kraj.
Nitko nije znao reći zašto ih smetaju događanja u toj enklavi, ali tome konačno treba stati na rep, govorili su zabrinuti susjedi, koji su obavijestili sve televizijske magazine, sve“ ekskluzive, eksplozive , inmagazine“ . Oni su , redom pokušavali snimiti priloge, ali su uvijek bili ljubazno udaljeni natrag na asfalt. Nitko od onih koji su koristili zgradu i bila im je utočište i drugi dom, nije nikada stavio nikakav post na Fejs ili bilo gdje, a kamoli da televizija pokvari savršen sklad i taj zadnji kutak života kakav su svi sanjali još od čitanja Toma Sawyera ili Junaka Pavlove ulice…Netko je zaprijetio i Andrijom Jarkom, ali od svega ništa.
Onda je došla kampanja za lokalne izbore. Opet su se spominjale dvorane, bazeni, kockarnice, igrališta, multimedijalni centri, poslovne zone…Stanovnici“ Vampir zgrade”, samo su odmahivali rukom, jer to su sve već imali.
Ipak, svi kandidati, inače ljuti protivnici, konačno su se složili u jednom- taj paralelni svijet koji noću egzistira u toj fantomskoj zgradi mora nestati! I to svakako prije izbora !
Uvidjevši da bezlični likovi u loše skrojenim odijelima, što se cerekaju s plakata misle ozbiljno, u zgradi je zavladalo stanje pripravnosti i kovao se plan za preživljavanje. Odlučili su otići svi na „kolektivni godišnji odmor“ !?
Djevojke s kata otišle su na more, stoku i krumpire više nisu dovozili , birtija se iselila u dva sata, kockari su pokupili svoje zelene stolnjake, špilove i nestali u maglovitom jutru, kao i svi koji su tamo imali „rezervni položaj“.
Da bi sve izgledalo što uvjerljivije, jedne su večeri, nakon što je patrola koja je provjeravala ima li koga u zgradi, jer su dojave bile učestale, momci koji su se razumjeli u pirotehniku i vatru, najprije pripremili vatromet ispred zgrade, a nakon toga podrum polili benzinom i namjerno izazvali požar!?
Planula je respektabilna vatra, a valjda prvi put , vatogasne sirene nisu kod stanara okolnih zgrada izazvale zebnju, nego oduševljenje!Tako im i treba, nek sve izgori!
Naravno, požar je lokaliziran, izbori u prošli, a pobjednici i onaj koalicijski sitniš hvalio se kako su konačno zatrli taj divlji zapad na kraju grada, a sve one investicije s listića, počinju već u ponedjeljak ujutro!
Zabili smo glogov kolac u utrobu tim vampirima, govorili su u mikrofone lokalnih medija…
Taj ponedjeljak, nije još svanuo, ali već iduće noći, baš na ponedjeljak , u podrumu zgrade upalila se jedna baterijska lampa. Pa, još jedna… Glogov kolac ,očito nije baš pogodio srce Vampir zgrade.
Nastavlja se…