50 nijansi poplave

Po evidenciji naše kuće (Rmpedija), ovo je 14.poplava u ovome tisućljeću !? Što čovjek učini da mu 14 puta u kuću uđe nepozvani gost, koji osim što poremeti sve planove i životni ritam, napravi štetu i to ne malu..!? Naravno, poduzme sve što je u njegovoj moći da taj gost više ne prismrdi ni u dvorište, a kamoli u kuću. Jer, kad ti netko jednom opali šamar, izbaci te iz toplog doma, ili te preseli zajedno s kuhinjskim stolom, televizorom i tepihom na gornji kat, ako ga imaš, pljuneš u šake i veliš, kao i Zdravko – ” E, nećeš razbojniče”!!!
Da, ali kad taj razbojnik, štetočina i nevolja uđe u petsto kuća, poplavi sve pred sobom, a povlači se kad se njemu hoće, onda pojedincu valja pomoći sustav.kako bi se to birokratski reklo, lokalna samouprava, ali u ovom slučaju i Velika mama- država.
Ta “mama” je, u takvim slučajevima vrlo škrta maćeha, jer su odštete koje dobiju poplavljeni, kao i pogorelci i poljodjelci, voćari – smiješne, ako ne i uvredljive. Par sto kuna ili koja tisuća za uništen trud, je još jedna šamarčina.

Sadomazohizam na najjače

Što da čovjek zaključi, ako bi trezveno i nepristrano zaključivao…
Da su svi koje voda opere izvana i iznutra zapravo veliki mazohisti, koji trpe sva obećanja premijera, ministara, direktora svih fela, kojima je dolazak u logorištansko ili mekušansko blato, kratak izlet na svježi zrak iz zagrebaške vreve. Dođu, poslikaju se, neki u “mašnoj robi i cipelicama”, (poput Zokija, onomad), obećaju trajno rješenje problema, naravno ne odmah, jer ,imajte razumijevanja, ništa ne može preko noći…A prošlo je od 2000. godine oko 6375 noći, do prvih box barijera, koje su spasile kuće, ali te lego kockice su kao “sveta vodica” – pomažu, ali po onoj, pomozi si sam,pa će ti i Bog pomoći, nisu trajno rješenje.
Gdje je mazohist, tu je (kao i u 50 nijansi sive) neizostavno i – sadist.Nije teško zaključiti tko ima koju ulogu i tko u toj igri ima blatne ribarske čizme, a tko cipele,kravatu i ispeglanu košulju. Baš kad treba na teren, ajde malo kombinezona s imenom i funkcijom, lijepa riječ za uplakane bakice, mudra izjava za medije i naravno optimizam, da će uskoro doći kraj mukama svih koji žive u prvom redu do vode i blizini obala!?
Kako bi u onom napasnom vicu rekao kler : Ako to ne doživimo mi- vjerojatno će naša djeca !
Živi bili, pa se ne poplavili…