Homilija

Mila kuda si nam ravna, mila kuda si planina…Mille non piu mille, mili moj, hajde hajde milovanje moje, da se jutrom budimo u dvoje.…Tako je opjevano tvoje ime miljeno ,čovječe s prezimenom grabežljivice, koja samo u pjesmi (Pjevaj mi pjevaj moj sokole ),postaje ptica pjevica…
Sokoliću nakostrušeni ‘tiću, poznavajući tebe, nema mjesta cendranju ni izljeva nježnosti, štoviše , spremam se napisati širi tekst čuvenog pokliča :Milost ne tražim, niti bih vam je dao !
To bi otprilike ocrtavalo tvoj gard.
Kažu da si postao ,kako ono ,tehnološki višak, nesistematizirano radno mjesto…Vrag ih odnio s tim suhoparnim birokratskim objašnjenjima, kojima umataju nakanu , da im u stvari ideš na živce i da te šalju u recycle bin, hrvatski – na burzu!?
Ova ” ho Mili ja “,koja možda neće zazvučati ozbiljno , ali poruka korinćanima, kološanima, karlanćanima, valjda će biti razlučna.
Od školskih hodnika i igrališta na Turnju, preko praktkikuma u ugostiteljskoj školi, tvoga Fiće u koji je stao bubanj, gitara , mi i njih dvije, preko svadbenog stola za kojim si bio mladoženja a ja kum ( grebeš takvog kuma koji nema iskaznicu “zapošljavušu”, da ti uskoči sad..), do fušarenja&konobarenja na Starom gradu u Ozlju i drugdje, preko beskrajnih izbjegličkih priča na rezervnom položaju u Karlovcu, životi nam se okrznu, ali sudara sa štetom ili povrijeđenima- nije bilo.

Milodar

Ponukan najavom tvoga degažiranja s posla, prisjetih se tvoje davne želje i namjere da se uglavimo na Radio Karlovac, krajem osamdesetih. Pronašao sam čak i dopis u kojem nas nudiš riječima: Moja moć zapažanja pojava u društvu koje bi svojim opčaravajućim baritonom prezentirao široj javnosti još nepoznati Damir V.… Tada si već pisao kolumne u Tjedniku, gdje si popeglao neke tvoje tadašnje šefove sala i hotela, pa si za nagradu dobio noćnu smjenu u zloglasnom Pothodniku, gdje je “tetejac” bio dio inventara i pomagala ,uz tacnu i vadičep.
U stvari , geneza svih tvojih borbi za pravdu i pravicu išla je uvijek prema nadređenima, priznaj! Zaletio si se kao oroz među mitingaše na Autobusnom, gledao se preko nišana s nadređenim u ratu, razduživali te s posla zbog političkog mira za vrijeme grickanja janjetine, iz stranaka su te izbacivali na godišnjoj bazi, ili si sam odlazio…Fakultet si završio samo zato jer te dekan nije stigao nagaziti..(šala mala)!? Da te Rusi znaju, vjerojatno bi ti prišili nadimak: “Njet autoritet!”
Ako ti zaista uruče Pakrački, u tvom slučaju Karla- vački dekret, možda je vrijeme da se stane na loptu i iskoristi nakupljeno iskustvo, posegne za mudrošću i mirnoćom života u kasnim pedesetim. Nije li bilo dosta borbi s vjetrenjačama i posezanjem u vreću punu raznih čegrtuša, šegrtuša, brokava… Ti kao “Vukmanski zet”, s dobrim komadima zemlje i šume u imovinskoj kartici, mogao bi se baviti nekim manje stresnim poslom.Lovu povući iz fondova, nesumnjivo znaš, ideja ne nedostaje…A, ako treba promidžbe i estradne podrške, evo nudim ti onaj, još uvijek nepoderani opčaravajući bariton, pa da konačno uspijemo zajedno! Jedino, nemoj odabrati posao, ako je vezan za lance, wc školjke i novčanike skliskih korica… Dobro traktor je neophodan, a najglavniji uvjet- da nemaš šefa ,niti ikoga tko bi te gnjavio, lako je rješiv.Zakonitu suprugu ne računam- tu nam je svima, da draga, isto….
Ipak, ako te na kraju ne otjeraju, odluče te pomilovati, sasvim sam siguran koji dio tijela im nudiš za po milo vanje…Mile, živio ti meni milijun ljeta!