Kad pukne mrežnica

Mrežnica. Prva pomisao je na prekrasnu rijeku, a druga, naravno na naš radio. Otkad je potekla, rijeka nije stala, ponekad malo presuši, ponekad se izlije iz korita, ali uglavnom sretno stigne do Turnja, gdje je prigrli Korana. Naš radio radi skoro dva desetljeća i tek rijetko je zašumio i presušio iz etera. Međutim, mrežnica o kojoj ću pisati malim se slovom piše, ali velik posao radi, dok se ne dogodi da zašumi, točnije, stanji se i odvoji od mjesta gdje joj je mjesto – od oka!

Mrežnica, ona s malim početnim slovom, ‘kriva’ je što sam s Mrežnice izostao dvadesetak dana od 1. maja naovamo. Počelo je krajem travnja, kada sam, gledajući samo lijevim okom, u uglu vidnog polja vidio nekakve polumjesece i roj raspršenih iskrica!? Čekao dan-dva da prođe, ali ‘nebeska tijela’ u oku bijahu sve veća, a vid sve slabiji. Istina, na to oko puno slabije vidim, ali svejedno me zabrinulo. Da, zezao se ja kako je nemoguće da ja katolik vidim polumjesece, a trebao bih, valjda, gledati ‘u križ’!?

Pregled je pokazao da nisam promijenio konfesiju, ali da imam ablaciju retine ili rupturu mrežnice, što je jedna od najozbiljnijih prijetnji vidu. Ako se brzo ne reagira, ostat će mi oko – za ukras! Majstorica Ivana, nadimkom ‘Be-Ba’, vrsna doktorica sa Švarče, koja mi je do tada najdublje pogledala u oči, sigurnom rukom pokrpala rupture laserskim pečatima, koje ja nisam vidio, ali nisam se usudio pitati – ‘gde je tu pečat’? Uskoro mi je drugo oko počelo štrajkati negledanjem pa sam imao pune oči kapi i masti, a sve u cilju da ne moram na operaciju, jer to je krajnja mjera. Ono, da mi se ne dogodi kao Miši Kovaču, kojem su vadili Dalmaciju iz oka, da meni ne vade Mrežnicu (mrežnicu) iz oka. Čak sam, drznik jedan, prijetio drugima da kako će tek oni proći, kad se meni odvojila mrežnica, a dvije trećine radnog vijeka plivam uzvodno i nizvodno ‘Mrežnicom’!

Kad je Ivana kontrolno zavirila u neposlušno oko, smrknula se i rekla da njezini pečati stoje, ali je očna vodica, koja je prvom rupturom počela teći po oku poput divljih voda, napravila novu rupu i rupturu, pa mi nema druge nego put Vinogradske bolnice na operaciju. Sad znam kako je sportašima kad se ozlijede pa iz pune natjecateljske brzine zalegnu i dres zamijene piđamom i papučama, a semafor s rezultatima onom listom na limenoj podlozi, što visi na stranicama kreveta…

Otkazao četiri nastupa, odgovorio na stotine poruka, sve čekajući dan i pol da dođem na red za obuzdavanje nestašne mrežnice. Uspio sam, tako se sekirajući, i oboriti vlastiti svjetski rekord u skoku tlaka u vis, bez motke – imao 180/115! Ne’š ti živaca… Jedna tableta ukrotila hipertenziju, dobio još jednu protiv bolova, one smiješne zelene papuče i kapu – i oko na gotovs!

Kako sam sve čuo, srećom i ne vidio, jaoooo… Četiri sonde u oko mi zabio profesor Zoran, sat vremena svrdlao, laserirao i na kraju sve zapečatio plinom, kojeg mi je puno oko, a koji služi kao malo jači ‘cijanofiks’, da mrežnica ne mrda nikuda. Dakle, idućih par mjeseci ne prilazite mi otvorenim plamenom, jer s plinom nema šale! Da malo opustim doktora (sic!) prije nego je krenuo, povjerio sam mu se (generacija smo, oba ‘bjeloglavi supovi’) da mi sve ovo liči na nekakvu zavjeru… Pita on kako? Ovako – u Karlovcu me primio dr. Vukušić, vama je prezime Vatavuk, ja živim na Vukmaniću, e pa da se još Ivana preziva, recimo, Vuković – ajd’ reci da to nije malo previše vukova na malom prostoru! Kao da je moje oko nekakav zaštitni znak najnovije lože, najnovijeg svjetskog poretka, tisuću mi iluminata! Ha, ha, ha, nasmije se ‘On što vata vukove’ i bez okolišanja mi centrira, balansira i montira oko.

Uz sve savjete kako sačuvati cijelo oko, ono ne dizati više od 5 kg (pojačalo ima 4 kile, a gitara i mikrofon zajedno oko 3 kg), ove godine moram se odreći bilo kakvog fizičkog posla. Dakle, uz to što sam s početka posumnjao da se pretvaram u Amira, sad imam biti Damiritrije, dakle ponašati se kao ‘đetić’. Nijesam se toga ni u snu nadao, tako da sam se doma ispričao motorki, sikiri, trimeru i kosilici, što ih neću zlostavljati neko vrijeme. Sad tek kužim što je onaj promućurni Zagorec mislio kad je zaprijetio ‘da bratstvo i jedinstvo moramo čuvati kao zjenicu oka’!

Očijukamo s novom mrežnicom, nadam se, još dugo. Po plinu!