Knjiga žalbe

Knjige se čitaju malo, premalo, kupuju još manje. Nije to pojava modernog doba, posljedica iseljavanja ili kriza svih vrsta, nego konstantna pojava na ovim prostorima. Nakon sveg napisanog štiva u zadnjih 15 godina, tri izdane knjige ,a odnedavno i me izabraše za predsjednika lokalnog književnog udruženja , nekako ne mogu odoljeti porivu da opalim jednu kvalitetnu kuknjavu na temu- a tko je vidio čitati, to je tako demode i bez veze ….
U ovoj „Poslanici sv. (O)blogera čitateljima „ pisat ću samo o doživljajima i događajima koji su se meni dogodili. Ipak, počet ću s jednom rečenicom koju je ovih dana izgovorio imenjak moj, Damir Karakaš, „vruća roba“ na oblačnom nam književnom nebu, a koja najbolje oslikava kako nam s knjigama, čitanjem i pisanjem stvari stoje – u zemlji s tri boje. Veli on, da kad ga je prilikom jednog posjeta rodnom domu u Lici , ćaća pitao čim se sada bavi, a on odgovorio da je napisao knjigu, a otac ga pita: “Knjigu si napisao, veliš…A, za koji razred ?
Što reći…A, ništa. Dođem ja tako na promociju u jednom našem općinskom središtu, pričam o doživljajima koje sam opisivao, inspiraciji i zabavljam narod, što mi je prirodno stanje, a na kraju, kako je i red ,ponudim knjigu na prodaju, uz posvetu naravno i po promotivnoj cijeni, koja uključuje i malo čavrljanja sa svakim tko odluči izdvojiti 50 kuna za dvjestotinjak stranica štiva. Jedan deda mi veli: Ajd da i ja kupim tu knjigu, pa kaj bude… Da ti pravo velim, ja nis kupil knjige nikakve osim dici za školu !? E,da i kupil sam Katekizam ,jer je pop rekal da malega neće krizmat, ako se to ne kupi…!?
Ak’ mi se dopadne, donest ćeš mi i druge dvi !
Onda, neponovljiva baražna vatra o naslovu i sadržaju knjige koju predstavljam.
Gospođa, inače ljubiteljica mačaka, uvjerena je da se iza naslova „Poćupali se maćki“, krije priručnik o mačkama !? Objašnjavam ja njoj da je to verbalna bravura koja nema veze s macama, ali ne da se ona..Kaj vam je veterinar Škrtić kaj pomogal oko pisanja o mačkama ? Ja : Nije! Jel to o domaćim mačkama ili o perzijskim i sijamskim ? Ne da se ona. Ja, već živčan : Neeeeee, nema o mačkama ništa!
A, koji su se počupali ? Jel bilo povređenih mačaka?!? Ja: Odgovorno tvrdim, za vrijeme pisanja ove knjige niti jedna mačka, ma ni životinja nije stradala !!! Dobro, osim ona dva komarca koji su baš bili uporni i pili mi krv…Nije shvatila poruku, pa je tražila da joj pokažem slike mačaka i ima li u knjizi nešto o nekakvoj plemenitoj pasmini, koju ona naravno ima doma, a svakako moram navratit do nje da mi ona ispriča svoju priču o mačkama…
Moji susjedi na Vukmaniću, na čije se narječje i odnosi naslov „Maćaka“ ili „Maćkov“ kako se kod mene divani, pronijeli su priču da sam napisao i objavio povijest mjesta!? Pokušao sam objasniti, ali ne pelca se to samo tako. Nakon mise nedjeljne, jedna od načitanijih pitala je imam li knjigu kod sebe za prodati, a kako se i k maši ide s autom, a u gepeku uz obaveznu opremu (Prva pomoć, trokut, žaruljice) stoji kutija s knjigama, potpisao sam joj knjigu, dao odgodu plaćanja do „kad joj bude zgodno“, a kad su ostali vidjeli da to može i tako , odu knjige na jagmu…Platili su svi, ipak je to pošten svijet, ali kasnije su mi priznali, većina njih da su pročitali samo one tri priče koje se tiču sela i običaja, a ostalo im je jednostavno- previše. Pročitali bi oni i više, ali ne spominje ih se ni imenom ,ni prezimenom, ni nadimkom, pa kakva je to povijest mjesta bez njih!? Toliko o prorocima u vlastitom selu…
Kad sam promovirao zadnju knjigu, a bilo je to pred Božić, šalio sam se da je knjiga idealan poklon „za pod bor“, ako ne umotana s mašnom, može poslužiti i kao podmetač pod stalak, ako bor visi na jednu stranu…!?
Prođu blagdani, a jedan o kupaca knjige nazove me, pa me krene hvaliti…Super ti je knjiga! Odličan omot, nije ni predugačka, ni preširoka…I baš mi je dobro došla pod stalak, jebamujamater, godinama sam podmetal nekakav karton, al ovo s knjigom je čuda stabilnije i bolje…Ako do Božića ne napišeš niš novo, poslužit će opet !?
Šokiran, pogođen u ego i ponos, zaustim: Pa, slobodno je pročitaj u međuvremenu..A, veli on : Zakaj?