Poštar lakog sna
Naslov sam posudio od „Pipsa“, temu sam ukrao iz vlastitog sna, a cijela ideja za priču „zapelcala“ se nakon jutrošnjeg poziva uznemirene slušateljice, koja je htjela putem našeg Radija podijeliti svoje iskustvo, točnije pokušaj uvaljivanja u kuću s najvjerojatnije nečasnim namjerama.
Kad malo razmislim, u dosadašnjih napisanih i objavljenih oko 700 (o)bloga, nikad nisam pisao o onome što sam sanjao, izbjegavajući gurati u prvi plan baš svaki kutak podsvijesti, a često bih ,kao i svi, te noćne avanture gospona mozga s prvom kavom zaboravljao.
Ali, sinoćnji san baš mi je odbijao napustiti vijuge, pa kad je oko 9 nazvala slušateljica s pričom o „poštarici“, nešto me žignulo, onako baš nadrealno, da ne kažem mistično, čudno.
Najprije san…
Umoran od napornog tjedna u kojem sam doživio sraz s „fake brotherom“ Plenkijem, okončao bitku s Ministarstvom kulture oko subverncije za Književni krug, izgubio bitku s nestašnim okom, koje izgleda, ono baš užasno, krvavo i natečeno …Naime, puklo nekoliko kapilara, pa da se pojavim umjesto vuka u Crvenkapici, razbježala bi se i nepokretna baka, naoružani lovac, a Crvenkapica bi od šoka trajno izgubila menstruaciju…
Dakle, tako izmožden, zaspao sam u nedjeljnu večer, negdje oko Dnevnika. Valjda zato je san koji sam usnuo bio tako jasan i upečatljiv, da ga s buđenjem i pišanjem, kapanjem oka i umivanjem, nisam zaboravio, već me čudilo otkud sad ta priča…A, priča, točnije san, bio je, da mi je meni nepoznat poštar uvalio svoju torbu s pismima i paketima i rekao da podijelim to po Švarči !?
Kao u snu, krenem ja po onim žutim zgradama i nekakvom samo u snu postojećem naselju i boreći se s psima, baš kao i pravi poštari u svakodnevnim patroliranjima, nekako podijelim tu poštu…Taman krenem nepoznatom poštaru vratiti praznu torbu i pitati ga zašto sam baš ja odabran za taj čin, kad je naravno zazvonio sat…
Poštar lakog sna lagano je krenuo u zaborav…Ali, oko 9 sati ,zovne me slušateljica iz „Đi Em Pija“ (Gornjeg Mrzlog Polja),pa kaže ‘vako:
Gospon Dado, ajd upozorite ljude, da su po selu počeli ići lažni poštari, u stvari poštarica !Mojoj snahi pozvonila je mlađa ženska, obučena u poštansku uniformu, imala je i žuti motorić, i veli ja sam vaša nova poštarica, ušla bi u kuću da se upoznamo!?
Ona se snašla, pa rekla da je naš poštar jučer donesal račune i da ona nema vremena, jer žuri u grad. Poslije joj je bilo sumnjivo, pa je nazvala Poštu, a ovi naravno ,pojma nemaju o nikakvoj novoj poštarici…
Dakle, prevaranti šire načine uvaljivanja u kuće, a kad uđu, praznih ruku nikada ne izađu…
Podsjetimo…Predstavljaju se kao bankari, s širokom lepezom muljaže, od tobože nevažećih novčanica do ponude atraktivnih kredita za koje treba dati desetak tisuća kuna akontacije , kao liječnici s receptima za vječni život, maserke, djelatnici socijalnih službi, mirovinski magnati , uostalom, policija stalno izvještava o naivnim građanima, koji tek kad ti „dobrotvori“ odu, shvate da su namagarčeni…
Jasno je da i lopuže znaju da se ne smiju previše ponavljati, pa eto, sad kad je vrijeme karnevala, što ne bi malo odglumili poštare…
Baš, zato me zabrinula ta korelacija. Ja u snu kao poštar, a lažne poštarice već u Mrzlom Polju… Ako se pojave na Švarči, bojim se da će krvavi sukob biti neizbježan…Iako, siguran sam da me i najopakiji kriminalac vidi s ovim krvavim okom, rekao bi pomirljivo…Oprostite ,gospodine, zamijenili smo vas s nekim…