Kraljice šoka i španeri živaca

Da je u ovoj zemlji sve naopako, pokazale su i rukometne reprezentativne vrste s krajem prošle,(naopake) 2020. godine i početkom ove 2021. One i oni.

One su rukometašice za čija imena osim rodbine, prijatelja, te zaljubljenika u ženski rukomet široke mase nisu čule. Ja, prvi.

Znao sam ponekad baciti oko na “Podravkine” utakmice u Ligi prvaka, ali vrlo brzo bi zaboravljao što i koga sam vidio. Za razliku od rukometaša, o kojima sve znamo, pa i imena žena i zaručnica, a Lino je kao Čokolino, poželjan za dodatak prehrani mladima i starima.

One su otišle na Europsko prvenstvo, a da su se javile samo ukućanima, referadama fakulteta i matičnim klubovima, da znaju gdje su zaradile možebitne ozljede ili koronu. Nit’ ispraćaja u medijima, nit’ najave, a onda se ta družina veselih žena i djevojaka rukometnih drznula, pa napravila čudo nebesko- redom i uvjerljivo pobijedile Mađarice, Srpkinje, svjetske prvakinje Nizozemke, Švabice, pa malo posustale, ali ipak dohvatile brončanu medalju!? Sve uz osmijeh, ples na parketu i zabavu. Vidjelo se iz a, a, a, aviona, kako pjeva Domenica , da su on baš cure na zadatku!?

Ali, ne onome koji im je postavio Savez, koji je tek u završnici osigurao da njihove utakmice ne gledamo na SLO- 2 i RTS-u, već se uključio i HTV u ovu misiju ženske vrste koja je zračila takvom pozitivom i sportskom drskošću, kakvu davno nismo vidjeli.

Ćamila, koja nimalo nije ćamila u svojim visinama(ima 2 metra), već je vodila kolo na terenu i izvan njega. Druge cure, dobro od kojih su neke i žene i majke, bile su jednako dobre i još bolje, uz utakmice u utakmicu. Tea Pijević na golu, gladijatorica Ana Debelić, Stela Posavec, ma sve..!

Dale su si nadimak “Kraljice šoka””, ili Queen’s of shock”, što je tako jako, jer osim što opisuje stanje u koje dovode protivnike, ali i nas pred ekranima- njihov trener- čovjek dobroćudnog lica, smirenih kretnji,poput iskusnih brodskih kapetana- Nenad Šoštarić, vazda smiren i koristan, ima nadimak – Šoka. A, one su njegove i naše kraljice…Nabijem ga, tko je rukometašima dao kravarski nadimak “Kauboji”…Ovo je nadimak, ime,omen,nomen, potpis i sve….!

Kao i kad su onomad rukometaši u tišini ispraćeni na Svjetsko prvenstvo u Portugal, 2003. Otišli su tamo kao predzadnji u Europi, s novim trenerom Linom Červarom, koji je bio interesantan javnosti jedino kao netko tko frapantno liči na Woddy Allena, a rukomet, dont worry, imamo igrača koji je visok i nespretan i zove se Igor Vori. Ispalo je isto kao i rukometašicama – Balić,Metličić, Đomba, Šola i naravno Vori, pokazali su da su svi od njih gori, a oni najbolji!? Od tada traje rukometomanija u nas, a kad se dogodi ovakav fijasko kao ovaj u Egiptu, u stanju smo ih sve poslati u vražju mater. Živce nam pokidaše protiv Japana, koji su nas iznenadili kao i njihovi preci Amerikance u Pearl Harbuoru ’41. Jako smo se mučili s Angolom, Bahreinom, Katarom…Argentina nas je pobijedila iz nehata, a onda ,kad je trebalo zapet, Danska nas bez Hansena satre s 12 razlike…By the way Hansen je sam Španjolcima u polufinalu zabio 12 golova.

Ispalo je da su jedini zabavni trenuci bili minute odmora našega, u međuvremenu ostarjelog “Mago di Umago” Line …Osim, Duvnjaka, nikome iz prve nije pogodio ime, a najviše igrača zvalo se ” ti mali…”.

Pokisli, bez medalje, bez prave igre i pobjede sletjeli su rukometaši na ionako sablasno prazan aerodrom na Velikogoričkoj livadi…

Ispalo, je baš sve naopako. Ili kao je netko lucidno primjetio- rukometašice su za razliku od momaka “imale muda”.I trenera.Momci su ovaj put imali kastraciju, jako bolnu i bez anestezije.

Ako je to najgora nevolja koja će nas snaći ove godine, onda dobro. Ne dao Bog većeg zla!