Mladom gospodinu je pozlilo

Glavni junak ove priče ima mnogo braće i sestara. Dobro, više braće, ali i sestre su tu negdje .Braća su vidljivija, i sve su brojnija. Ime nije važno, oslovit ću ga kao – Mladi gospon.

Životni put te populacije obično je u početku vrlo sličan. Napredni u vrtiću, odlični u školi, talentirani za sport, umjetnost, čega se dohvate, ide im od ruke. Blistaju u gimnazijama, ako se bave sportom, već imaju i medalje, neki su reprezentativci, upisuju fakultet iz prve. Ako zapne, tata ili rodbina ,već to nekako riješe. Oni rijetko griješe…

Beru stipendije, idu na studentske razmjene diljem svijeta, rasturaju engleski jezik, neki i mandrilski, japanski, korejski. Putuju, guštaju u životu, idu na bolje koncerte – Harry Styles, Il volo, dobije se karta i za Super bowl, rugaju se Madonni, mrze cajke, ali vole otići  vikendom na Adu Ciganliju , tablete i poneki smeđi ili bijeli udah drže pod kontrolom .Mladi gospon ima curu, ali veza je slobodna, slobodoumni su, neće se valjda klat oko svakog traga ruža na košulji ,kao njihovi starci.

Sve ide po voznom redu- diploma, posao u boljoj firmi, menađerčić za početak, a onda uspon na ljestvici moći.

Voze se „besna kola“ kako im tepaju kolege iz Srbije, pije se francuski konjak, whiskey s crnim etiketama, popije se dosta, ali i to se kao i ono žuto , smeđe, i bombončići, drži pod kontrolom. Iz mnoštva ponude odabere se žena, kupuje se kuća nedaleko  centra, apartmani na moru, ide se na skijanje, put oko svijeta, posao super, plaća nekoliko desetaka tisuća kuna, pomalo se ulaže u dionice, mešetari se, onako za gušt…

Stignu i djeca, starce se spremi u bolji Dom, živi se punim plućima.

Domjenci, primanja, visoke čaše, šareni kokteli, kubanske cigare, poneka eskort studentica, da Mladi gospon prerano ne dođe doma. Jer, ona doma , dočeka ga s rafalnom paljbom, opet nije stigao s njom na wellness, pa kasnije na rođendan kod njene glupe frendice…

A, onda, kao u petparačkim holivudskim scenarijima, sve se sruši…

Ne od potresa, ne od računalnog virusa, već od nekakve epidemije, koja je , dok je Bog išao po zemlji bila rezervirana za „mokre tržnice“ i one „žute“ – ono za šupak svijeta…

Počelo je pomalo, pa sve jače. Mladi gospon je mislio da su i mjere koje nekakav smiješni stožer donosi, za običan puk, za šljakere, penziće, sirotinju…Ali, fuck, ni njemu više nije dozvoljeno živjeti kako je navikao…Proći će, tješili su se on i njegova ekipa, dok su u uredu ispijali Martell, grickali kanapee, dogovarali se kome će ovaj vikend na vikendicu i koliko eskortuša da naruče…

Posao mu se prorijedio, sve je češće bio doma po cijela popodneva, vikende, lagano je pucao po šavovima…

Onda je počelo …Jednog kasnog popodneva na putu doma, nazvao ga je kolega i rekao da vozi iza njega, sad će ga preteći, pa neka ga slijedi. Ima ideju, kako ubiti malo petka, onako muški.

Kolega je parkirao kod kioska i već ga čekao s dvije kave u plastici. Ništa ne radi, nećemo dozvoliti da nas murja opet tjera iz lokala koji radi na crno , još ćemo i u novinama završit’…Ma, kava je slaba, ajmo do dućana, tu preko, zgodna mala dela tamo, imaju dobrog piva u frižideru. Ajd’, veli Mladi gospon i za čas je stajao naslonjen na klupu u parkiću s hladnom konzervom piva u ruci. Pušili su , pili, pričali glupe viceve, pa opet otišli po još piva, ali frend je volio preseć’ s žesticom,  a u tom prčvajzu jedino imaju hladne Badelove „unučiće“. Hvatao se mrak, a nekoliko klošara sa susjedne klupe došli su ih žicat cigarete i 10 kuna za pelinkovac. Dali su im 50 kuna, samo da se maknu od njih, jer, božemiprosti, mogao bi netko pomislit da su im oni kompići, čovječe !?

Zvonili su im mobiteli, ma ignore, žene živčane, kaj pizde, sad će oni…Pili su već jubilarnu desetu pivu svaki, a male flašice slagali su kao figure u šahu na rub klupe. Opet su došli  naporni klošari i pitali mogu li pokupiti prazne konzerve i flašice,jer pol kune,po pol kune i evo runde!? Naravno, berite, još će netko pomisliti da smo to mi popil!?

Kravate se razlabavile, košulje zgužvale, ispod pazuha kolobari znoja. Mladi gospon propisno je zapišao cipele od 2500 kuna i dio nogavice…

Karticom su poravnali linije, pa potegli, svojski. Obrisali nosnice, pa dalje u groove…

Klošari,koji su tu na domaćem terenu , su počeli glasno puštat muziku , valjda iz kazetofona, a bili su to hitovi koje su i mlada gospoda znala. Najprije sebi u bradu, a onda iz sveg grla zapjevali su svi u parku u zboru: „Sve je ona meniiiiii  !!!!„, Otvor ženo kapiju, man’ se očenaša“…!!

Trgovkinja je izašla na vrata dućana i zamolila ih da ne urlaju…susjedi su zajebani, znate…

Gospođo, dajte nama i dečkima još rundu i narežite nam jedno pol kile kulena, zimske,sira, kruha nam dajte i teglu krastavaca..I sebi ,nešto!

Potrajao je taj neobični event još neko vrijeme, dućan se zatvarao, ali ,još su si uzeli putne pivice i par unučića, odlučili se ispišat, pa doma.

Onda se dogodilo neminovno.

Gospodski želudci nisu više mogli izdržati sve progutano, počelo je gusto „rigoleto“. Najprije je u travu bez svijesti pao Mladi gospon, a onda i njegov frend, koji ga je kao išao podići…Začule su se sirene, a klošari su uvježbanim manevrom šmugnuli u mrak. Svi osim jednog, koji se spotakao o obamrla menađerska tijela i pao preko njih.

Policija je osvijetlila prizorište, a jedan od njih, onaj koji uvijek popušta dok ovaj drugi hapsi i pendrekom ureduje, zaključi, držeći se za nos…

U, majku mu…Opet se klošari nažerali, a ovoj mladoj gospodi je očito- pozlilo!

Pirliup…Drekne u motorolu -Ej, šalji hitnu imamo dvojicu za bolnicu i jednog za maricu.

U socijalizmu se takvo izjednačavanje staleža zvala – uravnilovka. Sad je to BBC produkcija ili „Beroš &Božinović& Capak mišolovka“.

Bioteroristi uspješno su sanirani. Za ovaj put.