100žer
Tuđice , anglizmi, švabizmi, turcizmi, posebno srbizmi, već se tri desetljeća intenzivno pokušavaju protjerati iz lijepog našeg jezika, ali ne ide to samo tako …
Domišljaju nove riječi naši profi i amaterski jezikoslovci, za najbolje ideje dijele se i novci, ali ispadne po onoj Đoletovoj: “Đaba vam novci moji sinovci, izrazi čvrsti i ljepljivi prsti, al’ narod za to baš i nema volje…
Vjerojatno je bilo i dobrih pokušaja ,ali svi vrtoleti, zapozorja, disajnici (respiratori), velepošasti (pandemije) , neće opstati u svakodnevnoj komunikaciji, pamtit će se do idućeg natječaja za nove riječi koje bi narod trebao usvojiti. Spomenimo i ovogodišnjer laureate:
Najboljim novim hrvatskim riječima časopis Jezik i Zaklada “Dr. Ivan Šreter” proglasio je riječi dišnik za respirator, kihobran za engleski sneeze protector i rukozborac za osobu koja se služi znakovnim jezikom.
Nit se sluša krugoval, nit gleda dalekovidnica, a još manje veže okovratni dopupak…Meni je u sjećanju ostala dosjetka, da ako je pištolj- samokres, onda je otac – mamokres !? Ako mama nije našla drugog nosioca oruđa ili oružja…
Sve dok svaki drugi anketirani građanin na teveu govori “maltene” i “milijon”, koji je btw.(baj d usput) političarima najdraža brojka, a i riječ, nema tu sreće…
Moj prijedlog će biti sasvom pragmatičan.
Najčešće korištena nova riječ je – stožer. To je, naravno nekad bio – štab.
Kako bi se razlikovali od mrskog neprijatelja, ti su se vojni izrazi ipak zapelcali, pa malo tko još koristi izraze poput kasarne, fronte, a kamoli dejstvovanje…Iako se i dalje pucaju rafali, paljboredi se nisu primili…
Dakle, stožer je stožerno tijelo, izraz koji znači nešto ozbiljno, tijelo koje se bezpogovorno sluša. Bar je tako bilo u početku koroniziranja. Onda, kao i sve u životu, čega je previše i oni su nam dopizdili (lijepa hrvatska riječ).
Počeli su se ponavljati s mjerama, upozorenjima, prijeti im dinosaurizacija (daj bože, što prije..), jednostavno, dosadili…A, kako se u našim krajevima za kontinuirano živciranje i zlostavljanje, osobito verbalo, veli – nemoj me žderat’, još lokalnije “žerat”, evo prilike za obogaćivanje jezika životnim primjerima :
Deklinacija po padežima:
Tko, što ‘žere ? = Stožer(e)
Koga , čega (nam je dosta) ? = Sto (%)žera
Komu, čemu ? =Sto žeru
Koga, što žereju ? – Stožereju kaj stigneju..
Oj, stoj, žerati..
O kome, o čemu ovisimo ?- O stožerašima
S kim s čim ? Sa sto, dvjesto, tisuću žerom, brojkama 100žer, 200žer, 1000žer
Izjurit ću sad iz teksta sto na sat, ( 100km/h žer), dok se nisam živ po(sto)žerao.