E-pa što?
Neke mi stvari, točnije pojave koje su plod beskrajne birokratske mašte, nikad neće biti jasne. Taman da me udari kakvo izvantjelesno, čak i izvanzemaljsko prosvjetljenje…
Dakle, svake godine, evo sad je već sedma, ja za jednu ili obje kćeri, kad se jave za smještaj u studentske domove, vadim iste dokumente. Potvrda o boravištu, potvrda o braniteljskom statusu. Jebagazec, pa ako ste te iste papire dobili preklani i lani, zar je tako teško povjerovati da se nisam u međuvremenu odselio u Irsku ,Švedsku, Burundi…Isto tako da se nisam ispisao, ili dao ostavku na status branitelja ,pa se priključio „Belim orlovima“ ili „Levim sudopericama“…
Ako se lako utvrdi porezna stavka, a tako jer bilo kad smo se natjecali za stipendije(ista skupljaonica), dakle taj status Država dijeli međusobno, za kojeg Pokemona te službe, ako su međusobno umrežene, a jesu, to same ne povuku i zbroje bodove. E, čemu onda sva ta armija činovnika, jednostavan je i jasan odgovor. Kad smo već kod slova E, to je u stvari poanta ove E-poslanice E ili ne E građanima !
Kad već moram po stoti put vaditi potvrdu da sam se te 1991 javio na „štosdenfer domovine“, zašto to ne može, poput Uvjerenja o boravištu, putem sustava E-građani ?! Par klikova i eto potvrde…
Ne, moraš zvati resornog referenta, pa ti on veli da nema problema, da može poslat mailom potvrdu .E, a što je s onima kojima je kompjuter i mail adresa samo nešto što nemaju i ne žele se zamarati s tim!?Ništa, masku na čubu, pa u VTŠ po potvrdu. Srećom , ne trebaju biljezi.
I, sad ja malo mozgam…Da si bio „Zenga“ ne možeš do potvrde na E- način. E, jebatga.
A, ja odgovorno tvrdim da smo mi već te ’91 bili E građani !? Ne, samo mi ,već i druga strana !? Kako? Evo,’vako:
Ja sam bio vezist, dužio one RUP-ove, nekakve „Motoroletine“, a na svim uređajima je uvijek bio jedan dogovoren kanal ili frekvencija s neprijateljima. Ono, za podjebavanje, provokacije, iživljavanje, a sve dok se ne puca. U, stvari „specijalni rat“, kraćenje vremena i ventil za kojekakve frustracije. Uglavnom bi se ti „okršaji“ odvijali noću, kad bi pive i rakija već razvezale jezičine.
Kako se odvijala konverzacija ? E-vo ovako :
E, ujo, đe si, ima’l živih ?
E, čedo, tu smo, ima’l trijeznih kod vas?
E, jebem ti nanu ,kevu, mater, samo smo drugu litru načeli, kako vi jetru natapate?
E, momci, hladno karlovačko, a ima i nešto „ đekija i balića“, bila plaća, ima se…
E, sad ga sereš ujkane, da ste tako hrabri od tih viskija, već bi nas proćerali do Banja Luke…
E, vidiš, da je vaša brlja vama muda povećala, vi bi nas proćerali, pa svoju Krajinu spojili s Belom Krajinom !?
E, nabijem te!
E, probaj….
E, zašto mi svaku rečenicu počinjemo s E?
E, jebiga, ne znam, pa nećemo mi počinjat s U, mater vam ustašku!?
E, a, ni mi svoju s Č !
E, jesi seljačina, ujko s velikim Č!?
E, nisam, miljeni, mi smo E- građani!
E, sad si ga prećera…
E-volucija se nastavlja….