More i bez maske

Kad bih dobio domaću zadaću, recimo u 6.razredu, s temom – kako si proveo ljeto, s posebnim naglaskom na boravak na moru, ako si bio, moj bi rad vjerojatno izgledao ovako:
Na moru smo bili tjedan dana. Tata je preko interneta rezervirao i platio apartman, kako je on rekao „za kikiriki“, jer kako sam iz razgovora njega i mame zaključio, iznajmljivači su se u svibnju bojali one namrgođene tete, onog stričeka koji mekeće dok govori i onog okruglastog ,koji su nekakav Stožer, pa su vlasnici kuća za odmor vabili turiste niskim cijenama.
Koliko se meni čini, gadno su nasamarili tu ekipu, jer turista ima k’o pijeska u pustinji, pa sad ti, kako ih tata zove „aparmanjerosi“ kukaju da će malo zaradit, a neki i zaglume koronu, lažu da im je umrla baba, pukla cijev, isplivala govna iz septičke i svašta, samo da ovi kaj su malo platili ne dođu, a oni za čas nađu nove turiste, koji plaćaju koliko im se veli, samo da ne spavaju u polju!?
Inače, me iznenadilo to što tu koronu nitko i ne spominje. Niti na plaži, niti u gradu koji je pun šetača navečer. Čak sam otkrio da blagajnice imaju zube, bradu i da se znaju smijati!? Za razliku od naših dućana i restorana, na moru malo koja teta u dućanu nosi masku, osim onako ispod brade, kako bi rekao Doc Holliday „nosila je masku prokleto nisko“… Moj mali braco mislio je da se trgovci i konobari rađaju s tim maskama, eto, kakav šok!? Onda, kad ne nose maske oni koji rade i moji mama i tata skinuli su ih, kako su rekli, još će misliti netko da su bolesni!?
Kupali smo se po cijeli dan i baš je bilo super. Saznao sam od starijih da se promijenio plovni park u zadnje vrijeme. Navodno su luftići i pedaline postali skoro pa oldtimeri, rijetko tko koristi šlauf, ali zato se svi pokušavaju voziti na Sup-ovima. Znate kako to izgleda, dugoljasta daska, na kojoj se može ploviti i veslati stojećki, klečeći, sjedeći, ležeći, po želji i znanju. Zašto znanju? Pa, zato što je većina „Supoploviša“ jako nespretna i sve izgleda kao snimanje onih šaljivih kućnih videa… Pada se na glavu, na guzi… ovaj, stražnjicu, skliznu na sve strane, pa je moj prijatelj kojeg sam upoznao na plaži, Noa, rekao da zna zašto se ta sprava zove Sup… -On tvrdi da je to skraćenica od S-stojim, U-upss, P-padam!?
Tata i Noin tata glasno su komentirali, gledajući ženske na plaži, da ovaj svijet definitivno ide u vražju mater. Zašto, pitale su mame?
Zato, što, evo na pet kilometara plaže, a tako je sigurno i drugdje, niti jedno žensko se ne sunča u toplesu!?
Ja sam brzo uguglao, jer pojma nisam imao što to znači, pa skužio da su to ženske koje ne nose gornji dio badića. Zanimljivo…
Ma, sram vas bilo, stari konji, to vam fali, ha?-uglas su graknule žene i još im svašta rekle, što nije za u zadaću… Oni su se cerili i rekli, kako je dvadeseto stoljeće bilo demokracija, a da nam sad svi ta stožerčad sve brani, pa valjda i gole cice, a kad su zaključili da su moderni dečki sad „uškopljene pičkice“, žene su ih gađale s plastičnom flašom Jane, a oni su smijući se otišli kod konobarice Jane na pivo.
Ja sam se pokušao napraviti pametan, pa sam rekao, da ako je čovjek bez doma na engleskom “homeless“, onda su muški bez cura u toplesu – “topless“. Mene nisu potjerale na pivu, nego u apartman po križaljke i novu hladnu kiselu, za kaznu.
Ono što me iznenadilo, da se svi stariji i dalje šeću navečer po rivi, naravno pješice, a mladi voze između njih, kao da igraju igricu „izbjegni pješake“, tako da tko ih više preplaši, pobjednik!
Voze se na biciklima, četverociklima, romobilima, rolama, pa svim tim na struju – električnim biciklima, električnim romobilima, segvejima, skejtevima, a sve bez svjetla, pa ne znam čemu onda sva ta struja, kad su neoznačeni. Pisat ću Mup-u, rekao sam. Možeš pisati u Sup-u, kazao je tata, ali nisam ga baš razumio.
Tjedan dana na moru proletio je brzo, ali mi je drago da smo ljetovali po modelu A.