Iako pjesma koju pjeva Doris Dragović , relativno banalnog teksta – “Malo mi za sriću triba” spada u one – pjevušim, fućkam, mozak baš ne uključujem, ovih me dana natjerala na razmišljanje…

Da, pjesma ima sve sastavnice za dalmatinski hit: “bokun mora, bokun neba, kamen cvita kad me gleda…bez njega je duša suva, ka i maslina bez uja, molitvu, jematvu…” Pa, nama kontinentalcima neprevodive ” traverše” i razumljivu “žeju koja se i tilu stiska”…

I kad se sve makne na stranu, ostane naslov i lajt motiv, a to da joj malo za sriću triba.

Tu je Doris prokleto u pravu.

Svi mi koji radimo poslove u kojima smo stalno na oku i uhu manje ili više širokim masama, patimo od istog sindroma, a koji je u jednom stihu sjajno opisao Goran Bregović, a tvrdnja glasi “Volim da me vole”!

E, sve drugo spada u neprijateljsko djelovanje. Otkada je društvenih mreža, nema nedodirljivih, nit se rodio tko je svima ugodio !?

Može Oršić zabiti tri gola Totenhamu, može Hamilton biti osam puta za redom svjetski prvak, uvijek će se naći netko da ga na kakvom forumu pljucne i pokvari mu sreću trenutka ili perioda…

Ne kažem da treba stalno nekome “titrati jaja”, ali da je gušt popljuvati one uspješne, definitivno jest.

Jedan moj (o)blog, onaj o “ubodenim ili neubodenim mladenkama” izazvao je u dijelu ženske osviještene populacije tektonski poremećaj , pa kad sam pročitao komentare ispod teksta koji je navodio da sam “mizogini krkan kordunaškog smjera”, prvo sam mislio da je riječ o nekoj zajebanciji…Ali, jao. Prekomjerno granatiranje je dobivalo sve veći zamah, pa shvatih da je to, onako po inerciji. Ali kako god bilo, ne prija oku ni tankoćutnoj spisateljskoj dušici …

Zato, kad te netko pohvali, melem je koji daje snagu za nove bitke !

Da, skratim. Osim onih “urbi et orbi” panegirika i lijepih riječi koje već skoro tri desetljeća slušam na cesti, u birtiji, na nastupima, jedan me posebno razveselio.

Mlađa kćer išla je s kolegicama s fakulteta n izlet, svojevrsnu turneju po zagrebačkim muzejima. Vozila je Riječanka, koja ima rodbine u Oštarijama.

Kad su se cure umorne i zadovoljne vraćale doma, kaže mi mala “gospa od čudesa”, da me pozdravlja njezin ujak, veliki fan Radio Mrežnice, a u 6 sati kad kreće prema poslu u Logorištu, “zna se” koga sluša!? Još je dodala, da kad je rekla s kim ide u Zagreb, da su je tretirali kao da ide k nekom opakom selebritiju, poput Severine !? Puno ga pozdravi , nemoj nikako zaboraviti !

E, to je glazba koju svako uho voli, a pogotovo mi veterani etera, koji će svaki negativan komentar protumačiti na način da smo se već svima popeli na vrh glave ili kako bi se reklo “dosadili Bogu i narodu…”

Nikakvi Pulitzeri, plakete, bla, bla…Ovo je najjače.To drži i daje snagu.

Podsjetimo : malo mi za sriću triba!