Vrisak

Sportski reporteri, koje u pravilu zovu komentatori, rade jedan vrlo složen i budimo realni – težak posao. Izravni su to prijenosi, nema brisanja grešaka, nadosnimavanja, ako je nešto otišlo u eter, nema povratka ni popravka…Zato treba biti dobar macan, naoružan podacima, znanjem i osjećajem za mjeru, imati ful koncentraciju, ne dozvoliti da emocije prevladaju, ma kako napeto bilo.
Svatko ima svog favorita, a hvala Bogu i mikrofonu, naslušali smo se i nagledali svega. Dan danas prepričavaju se dosjetke radijskog fenomena Ive Tomića, mnogi se sjećaju jutarnjih prijenosa boksa Dragana Nikitovića, koji je iz studija udaljenog 10 000 milja vjerno prenosio Fraserove aperkate , direkte i ples Claya, znao je tko je od svjetskih faca u prvom redu dvorane u Las Vegasu.
Režanje pripitog Vladana Stojakovića koji je cijelo vrijeme prenosio utakmicu Juventus – Liverpool, uvjeren da igraju Engleska i Italija…Istina na stadionu Comunale bila je magla, ali Vladane, pobogu!?
Urlik Mladena Delića nakon gola Radanovića Bugarima u Splitu, postao je opća poštapalica. „Ljudi moji da li je to mogućeeee“!? Kao i onaj lapsus Mirka Kamenjaševića, kad mu se omaklo: „Gooool, gol !!!!…Kurac gol, bio je ofsajd,,,“
Milojko Pantić skovao je i onu: „Evo fudbalera Partizana ,a na teren istrčavaju i naši (Crvena Zvezda)!!
Božo, “dvaput je dvaput“ Sušec, uvijek sve ponavlja, pogotovo vrijeme (zadnja minuta, zadnja je minuta…), pokojni Anzulović zabavljao je puk lapsusima poput „Savezni selektor Todor Veleslinović, ( Veselinović), odabrao je sljedeće kandidante za iduću utakmicu reprentenzancije…“
Drago( imaš kartu viška) probijao je opne zvučnika zazivanjem strijelaca naših golova Tarzanskim urlicima: „Manđuuuuukiiiiiićććć, Perišiiiiiićććć, toliko smo te čekali“!!!
Ipak najjače je režao ,roktao i cvilio, ali sa stilom , lik koji je prenosio utakmice “Zmajeva”, reprezentacije BiH- Zoran Mijajlović, koji će ostati upamćen po tepanju „Đeko dijamante, Vedo, Vedade oko moje plavo…????
Onaj prijenos, osobito kraj Goranove golgote iz Wimbledona by Mićo Dušanović nestvarni su, iako slatko stvarni doživljaji…,
Nova kategorija o kojoj svi vole imati svoj sud su sukomentatori, stručnjaci koji uoči utakmica vračaju i predviđaju, u poluvremenu već mudruju, a na kraju su sve oni znali, i tako je ,eto moralo biti, kad ga nisu čuli…Ima naravno i sjajnih gostiju poput Antona Samovojske i sudačkih eksperata, ali brate mili kad sam neki dan u onom „Stadionu“ čuo lika, koji je nogometni trener, trenutno bez posla, kako tuče padeže i izraze na nekakvom kriptonogometno duvanjsko livanjskom narječju, bilo mi zlo…Veli on( Tomislav Stipić) Dinamo je „stojao“ daleko, pa onda „nabaciva/ubaciva i na kraju biser- Livaja je “lobirao” Livakovića…Valjda djeca nisu gledala taj sat hrvatskog izvan nastave na trećem..
I onda u nedjelju melem na sve rane koje su mi nanesli svi reporteri+komentatori svih ovih pustih desetljeća…
Slalom iz Val d Isera…Filip Zubčić juri niz strmu livadu odlično obilazeći gusto postavljene kolce…Nika Fleiss, koja zaista sjajno asistira Danijelu Križu, bodri ga, navija, zna da Zubo ima odličan rezultat, a onda ekstaza: Zubčić ulijeće u cilj, na ekranu zeleno, prviiii !!!! U tom trenutku Nika je vrisnula,baš vrisnula onako spontano, ženski, iskreno! Proletjelo mi je kvarnim mozgom, da je taj vrisak, tako iskren i pun erotike, bio najdojmljiviji trenutak sterilnog nedjeljnog programa „katedrale duha“!?
Taj komad nepatvorene erotike vremenski smješten između zabrinutih stočara u „Plodovima zemlje“ i pametovanja u „Nu2“, razlog je što mi za ovaj mjesec neće biti puno ni teško platiti onih 80 kuna pretplate.
Carstvo čula na najjače…