Rekao je to gostujući danas u programu Radio Mrežnice predsjednički kandidat Ivo Josipović, upitan što kaže na opaske brojnih građana kako bi se novac koji se troši u kampanji mogao i drugačije upotrijebiti.
Dodao je i da je priča s donatorima takva da se – nikad ne zna.
-Nikad ne znate hoćete li zažaliti zbog donatora. Vi mislite da znate tko vam donira novac, prikupite podatke koje možete, no može biti netko potpuno anoniman, a optužen za neko kazneno djelo. Dobro je kad možete odmah reagirati. U zadnjoj kampanji imali smo donatora koji se pokazao kasnije kao problematičan, evo sad mi prigovaraju za g. Ježića, tada je sve bilo čisto, donacija nije bila sporna. Lako je sada biti pametan.
Je li "nova pravednost" i to da sve više mladih odlazi iz Hrvatske, Josipović je odgovorio da to nije pravednost, već problemi. Na žalost, predsjednik vrlo malo može raditi na socijalnim pitanjima niti u ekonomskoj politici, ustvrdio je, ali i rekao kako je ta nova pravednost zaživjela na drugi način jer više "nema nedodirljivih".
– Moja je pravednost bila ona koja će dokrajčiti lopovluk u državi. Naravno, njega nikad do kraja ne možete dokrajčiti, ali eto već se 75 ljudi suočilo ili suočava s pravdom po zakonu odnosno odredbi koja je uvrštena u Ustav na moj prijedlog. Evo, ovih dana otvara se priča s Gavrilovićem. Promijenila se svijest u glavama, znate, može biti predsjednik, premijer, ministar… ako ste korumpirani i bavite se kriminalom, ne možete više spavati.
Smeta ga pesimizam u društvu
Rekao je da ga danas u Hrvatskoj najviše smeta pesimizam, odnosno odsustvo optimizma. Opasan je taj nedostatak optimizma u društvu, a moglo bi ga biti. Surađivao sam s dvije vlade i obje su htjele, no nema čarobnog štapića za bolji život. Važan razlog zašto nije išlo je ta društvena infrastruktura i način ustroja koji koče. Znate koliko mi je investitora došlo govoreći da odlaze jer više jednostavno nisu mogli čekati da dobiju neku dozvolu, da im neki referent nešto potpiše… uđu li u sudski spor, traje 20 godina…Taj državni ustroj je neefikasan i ne može funkcionirati. Zato nam trebaju promjene koje zagovaram. Sustav odgovornosti nije kakav bi trebao biti. Ja nudim jednu novu infrastrukturu.
Josipović kaže i da se nažalost, ljudi danas boje donositi odluke. – Mi smo sada revni u progonu mogućih nezakonitosti, a kod ljudi vlada strah pokažu li neku aktivnost i inicijativu, da će ih sutra netko pitati zašto su to napravili, pa hajde onda u zatvor.
Najnovijim je anketama zadovoljan jer "većina misli da sam dobro radio". – Naravno, oponenti će reći da nisam. Bilo je različitih odluka, osjetljivih aktivnosti, nije sve samo u onome što prenose mediji, u stilu "primio tog i tog".
"Anonimnost ima veliku vrijednost"
-Nije mi dosadno nego naprotiv, zgodno je vidjeti gdje su ljudi, što rade, što se promijenilo u zadnjih pet godina, odgovorio je upitan je li mu "terenskog" rada i obilazaka već previše. U njegovom se životu pak puno toga promijenilo jer je s funkcijom predsjednika prestao biti anoniman. – Život predsjednika nije isti kao život kojeg sam prije vodio, bio sam profesor, anoniman. Anonimnost ima svoju veliku cijenu i vrijednost, no zapravo sam ponosan što sam predsjednik jer time dobivate povjerenje velikog broja građana. -Nije lako, predstavljate zemlju, no ja sam ponosan na ovih 5 godina mandata.Otkrio je da svih ovih godina nije imao loših iskustva s ljudima na terenu, da se susreo s mnogim ljudima, neki od njih nisu se s njime slagali, no neugodnih susreta nije bilo.
O VIKENDIMA – Nedjeljom u pravilu odlazim na tržnicu, žena mi da popis što treba kupiti. Sjednem u Tkalčićevu ili na Cvjetni, pa mi prilazi puno ljudi. Nitko nije dosad bio bezobrazan, agresivan…
O OBITELJI – Puno sam manje s njima sad. No, supruga i kći to razumiju.Rekle su da će opet glasati za mene.
O PRIJATELJIMA – Sačuvati prijatelje je vrlo teško u ovakvoj situaciji. No zahvalan sam onima koji su uz mene.
O KĆERI – Kći mi je na 5. godini elektrotehnike. Ne isključujem da će ići na neki doktorat ili stipendiju možda van, ali ona je vrlo samostalna. U pravilu, njene planove saznamo kad su ostvareni. Sigurno joj je bilo opterećenje što joj je otac predsjednik, no ona je takvog profila da je vrlo samozatajna. Puno radi, puno uči, ne živi ekscesnim životom da bi novinari s time imali posla.
O POZITIVI U MEDIJIMA – Puno uspješnih tvrtki sam ovih godina posjetio, no to novinarima nije zanimljivo. Izađem van, a onda me oni pitaju neku dnevnopolitičku temu, "rekao Milanović ovo, Karamarko ono, dajte komentirajte", a ovo što je dobro ostane tako zapostavljeno. Ne zanima ih ovo gdje sam bio.
O POMILOVANJIMA – Razmišljam o svojim odlukama, pa i onima o pomilovanjima. Naravno, postoje teški slučajevi za koje nema pomilovanja, no vjerujte mi da svaki slučaj proučim. Imam osjećaj odgovornosti. Nije to "dam-ne dam". Često se dogodi da odlučim suprotno onome što mi savjetuju i ne žalim za nijednom odlukom.
O TROŠKOVIMA KAMPANJE – Prikupljeno je oko 6 milijuna kuna. Od toga 2 milijuna kuna donacija.