Bilo ljeto, zima, suša ili poplava, Ljiljanin je raspored jasan; dijaliza za nju znači život i ne može je izbjeći ili odgoditi.
Ljiljana živi u Gornjem Mrzlom Polju, kod vaktarne, preko pruge i ispred željezničkog prijelaza koji je tu, kako kaže, "otkad zna za sebe". Kuća u kojoj živi s roditeljima nalazi se uz samu rijeku Mrežnicu i za svakog velikog vodostaja odnosno poplave, kuća i dvorište su pod vodom. Samo prošle godine bili su pod vodom u tri navrata, a za jedne poplave djelatnici GSS čamcem su Ljiljanu odveli do vozila Hitne koje ju je tada odvelo na Švarču.
RM u nekoliko je navrata uputila pozive prema HŽ Infrastrukturi, no bez odgovora. Čekamo odgovore na upućeni mail.
I kao da bolest i invaliditet, te briga o starim roditeljima uz stalnu opasnost plavljenja nisu dovoljni, Ljiljanu je zadesio i novi problem. Doznala je da se navodno želi ukinuti pružni prijelaz ispred njene kuće kojim svaki drugi dan dolazi kombi Crvenog križa i vozi je na dijalizu.
Ljiljana je oboljela od sistemskog lupusa, autoimune bolesti, koja je kriva za otkazivanje bubrega. Ne bi smjela biti izložena stresu, no nakon što je čula za mogućnost ukidanja prijelaza, stalno povraća. -Živčana sam, izgubila sam 10 kg, osjećam se grozno. Mama mi je imala tri moždana udara, ni njoj nije lako. Stvarno nas to uništava.
Kažu da je drugi prijelaz, koji vodi u kukuruze za više ljudi
– Moja kuća je uz obalu Mrežnice i do pružnog prijelaza imamo cca 100 metara. Teški sam bolesnik i dijalizirani bolesnik, ukočena mi je noga. Ukidanje ovog prijelaza za mene bi stvorilo nepremostive probleme. Kako sam čula, namjerava se osposobiti prijelaz na drugom mjestu. Riječ je o onom drugom prijelazu kod Karda, a koji vodi u polja i kukuruze. Navodno planiraju napraviti pristupni put dug kilometar do tog prijelaza, no pitam se kako jer ovaj teren i sad stalno plavi. Voda će sigurno uništiti i taj put, a mene će ostaviti izoliranu na otoku, pripovijeda nam Ljiljana. Uz njenu kuću, u vaktarni živi još jedna obitelj s malom djecom koja bi također ostala odsječena.
Ljiljana prugu označenu samo Andrijinim križem prelazi upravo na tom mjestu, najkraćem za nju, ali očito ne za sve bitnom.
-Gospođa me zvala, bio sam kod nje doma, upoznao se sa situacijom. Nakon toga je ogranak HDZ-a organizirao peticiju upravo za nju. Nije baš tako da ništa nije napravljeno, rekao je predsjednik Vijeća Zlatko Grčić. Naglasio je da će na skorašnjem Vijeću upravo ovo pitanje biti potaknuto i da će se i sam zalagati da problem gospođe Ljiljane bude riješen.
Sad čekam ralicu za ovo malo puta, kako će biti kad bude 1,5 km?
– Mislim da predstavnici uopće nisu bili na terenu kako bi vidjeli mogućnosti što učiniti, već da su nacrti nastali u kancelariji. Zamislite sad, ja bih trebala kilometar- kilometar i pol ići na drugi prijelaz a ne na ovaj koji koristim cijeli život. Pitam vas i javnost kako ću po zimi kad padne snijeg i nema ralice ni blizu nego ih sad moram moliti da dođu i očiste ovo malo puta, e kako će onda čistiti tih 1,5 km da kombi može doći po mene?
Odlučila je tako požaliti se gradonačelniku Duge Rese Ivanu Baršiću kod kojeg je imala zakazan termin, ali je susret otkazan iz njegovog ureda pa je gradonačelnik nije niti primio.
– Ne poznajem osobno gradonačelnika iako sam za njega glasala. Pitam se samo kako je moguće da se jednog građanina koji je 100-postotni invalid ne želi zaštititi, govori Ljiljana koja je razočarana nečinjenjem gradske uprave i nebrigom za građanina.
Da ne bi ispalo da baš ništa nisu učinili, primio ju je pročelnik Rakočević, u Gradu su poslali njenu žalbu državnoj tvrtki i to je to. Kod pročelnika je prvi put i vidjela gradonačelnika, no u prolazu, a rečeno joj je da on zna za problem. No, od toga su prošli već mjeseci, a ništa se ne događa. Potužila se i odgovornima u mjesnom odboru gdje su pokrenuli peticiju za nju. Čak se obratila i predsjedniku Vijeća Zlatku Grčiću koji živi u Mrzlom Polju.
– Rekao mi je da on nije iz Mrzlog Polja, da se doselio, ali da će prenijeti problem. Sve sam mu ispričala, rekao je da će postaviti pitanje, a onda mi se nije javljao pa mi je na kraju odgovorio nešto "da nije bio uredovni dan", govori razočarana. Ostali su joj mediji, odnosno Radio Mrežnica. – Znate koliko sam očajna kad sam došla k vama. Spremna sam ići u sve medije.
Ljudi se danas prodaju za par tisuća kuna, a ne misle na druge
Uvjerena je da zapravo iza "guranja" projekta odnosno izgradnje novog prijelaza na putu koji vodi u pustopoljinu kukuruza i njiva stoje nečiji privatni interesi.
– Čujte, ne mogu ništa reći konkretno niti imena govoriti, ali vidite, zemlja tamo će sse vjerojatno otkupljivati, a ljudi su vam danas takvi. Prodaju se za par tisuća kuna, vide tu zaradu, a ne misle na druge. Meni je najsmješnije kad su mi u Gradskoj upravi rekli da taj drugi put koji vodi u kukuruze koristi puno više ljudi i da će to biti za one kod "Lole Ribara". A vidite, taj put je tako prometan da su od silnog prometa tamo narasli visoki borovi, pa auti valjda prelete taj dio, sarkastična je Ljiljana.
I doista, vidljivo je golim okom kako je druga lokacija ispred polja kukuruza, a tek dalje nalazi se nekoliko kuća iz kojih, kaže Ljiljana, "dimi se iz samo jednog dimnjaka".
Drugi prijelaz koji bi prema tom planu trebao biti uređen znatno je opasniji i na njemu se dosad dogodilo više nesreća i pogibija, nastavlja dalje.
Očajna i zaplakana, Ljiljana se odlučila boriti za svoj prijelaz
Očaj koji je obuzima ne može opisati. Tijekom našeg razgovora nekoliko je puta zaplakala od nemoći ali i krutih kancelarijskih odgovora i političara koji ne gledaju malog čovjeka. Kad je dobila odgovor na svoju žalbu pala je u novi očaj.
– Odgovorili su mi da su pokrenuli izradu projektne dokumentacije i ishođenje potrebnih dozvola za željeznički cestovni prijelaz i da je 30. 6. 2014. izdana lokacijska dozvola. Što da vam kažem? Svi su kao znali za moj problem, od pročelnika do gradonačelnika i predsjednika Vijeća, ali ništa. Meni je ovo strašan stres. Imam autoimunu bolest čija je posljedica otkazivanje rada bubrega i svaki stres može biti koban. Majka mi je već imala tri moždana udara, nije nam lako, pripovijeda Ljiljana Trupac.
Do drugog kata upravne zgrade na kojoj se nalazi Radio Mrežnica Ljiljana je stigla sporo, jedva, zadihano, teško hodajući stepenicama.
Unatoč invaliditetu i teško narušenom zdravlju odlučno je iz obiteljskog doma krenula u borbu i to preko prijelaza u Mrzlom Polju koji za nju život znači. I uopće ne želi niti treba da taj prijelaz bude nekako posebno uređen i označen. "Dovoljan mi je ovaj Andrijin križ. Ali samo neka ovaj prijelaz ostane", zavapila je.
Nakon što joj u životu puno toga oduzeto, sada joj prijeti nestanak željezničkog prijelaza koji za nju znači život, u pravom smislu riječi. No, birokrati i bešćutni političari uljuljkani u svojim sigurnim čahurama teško mogu shvatiti život i probleme običnog čovjeka, u ovom slučaju žene sa 100 postotnim invaliditetom.