Sve to objedinio je Alexander Bossanatz izdavši nedavno u zemlji gurmana, sjajne hrane i vina, prvu kuharicu jela središnje Hrvatske, naravno na francuskom jeziku. Rođeni Karlovčanin koji u Francuskoj živi već gotovo 40 godina u knjizi je prikupio 80 recepata i predstavio ih tamošnjoj javnosti.
-Francuzi jesu pomalo pretenciozni što se tiče njihove kuhinje, iako i tu ima svega i svačega, osobito u turističkom dijelu, no smatrao sam da je tako nešto potrebno. Podupirali su me prijatelji i znanci govorivši "Pa, hajde, daj, napiši". Ideja za knjigu se rodila prije godinu dana, a kuharica je objavljena prije nekoliko dana, pripovijeda nam Alexander.
Recepti za sarmu, punjenu papriku, soma čekaju Francuze
Polovicu kuharice čine glavna jela, tradicionalna i spremljena na starinski način, slijedi slatko, odnosno deserti, a onda i recepti za pripremanje zimnice i primjerice, finog pekmeza.
Tako sad francuska čitalačka publika na dlanu ima recepte za sarmu, fiš, puricu s mlincima, gulaš, đuveč, pripremu riječne ribe po kojoj je naše područje poznato. Ipak, najveći uspjeh defintivno je rezerviran za punjene paprike i to na dva načina, punjene sirom ili one klasične, u paradajz umaku, a koje svojim okusom očaravaju Francuze. Kuharica ne sadrži samo obične recepte i puko nabrajanje, već njen autor navodi koji su to sve utjecaji formirali kuhinju središnje Hrvatske, od Austrije, preko Mađarske do turskog utjecaja.
Kuharica jela središnje Hrvatske nije prvi Alexanderov uradak. Pisanjem se bavi duži niz godina i uspješno objavljuje knjige. – U prvom romanu opisujem Karlovac, drugi je pak Dnevnik jedne kuharice početkom 20. stoljeća, a nakon toga knjiga s receptima bila je sasvim logičan slijed. "Pogledao sam što od recepata naše hrane ima na tržištu, a to je bilo ništa i krenuo."
Kuharica je vrlo jednostavna. – Ako ja uspijem kuhati po tim receptima, znači da ih zaista svatko može napraviti, govori nam kroz smijeh.
Kuharica hrvatskih jela na francuskom jeziku trebala bi poslužiti i našim turističkim djelatnicima koji bi ovu knjigu mogli predstavljati u svojim uredima jer je prva takve vrste. Nada se tome i Alexander Bossanatz, vjerujući da će ovo pridonijeti boljem međusobnom upoznavanju dvije zemlje.
Najviše ipak vjeruje i nada se da će se i naša ugostiteljska ponuda u turizmu promijeniti. Svjedok je da sve više ljudi dolazi na odmor u Hrvatsku, a tu žele probati izvornu hranu, no rijetko uspijevaju.
Umjesto da turistima nudimo naša jela, mi dajemo meso i pomfrit i ribu i blitvu. To imaju i doma
– Znate kako to ide, meso i pomfrit i riba i blitva. To je ono što se u Hrvatskoj nudi gostima, no slično je i u Francuskoj. Zašto ne gostima ponuditi upravo ta naša jela po kojima smo poznati, da tijekom svog odmora u Hrvatskoj probaju sarmu, papriku, a ne samo meso i pomfrit. Toga imaju i u Francuskoj. Ljudi kad negdje dođu, žele probati izvornu hranu, pomfrita imaju i doma.
Kuharica jela središnje Hrvatske koncipirana je na starinski način. Autor je sam radio ilustracije razne hrane i posuđa, a na prvu stranicu stavio je zidnjak s natpisom "Kuharice zlato moje, tebe jelo hvali tvoje". Odjek na knjigu je odličan, kaže autor, nada se i takvom nastavku, a stižu i pozivi za promocije.
-Izgleda da ih intrigira ta naša kuhinja pa me sad pozivaju. No, trebalo se usuditi i u zemlji kuhinje izdati kuharicu jela druge zemlje, ponovno kroz smijeh govori Alexander.
Prijateljima koji idu u Hrvatsku kažem: Pitajte za gablec
Gotovo 40 godina života u Francuskoj, u Marseilleu, odnosno u regiji Provanse, u pravom ga je smislu pretvorilo u Francuza jer upravo za tu zemlju svojoj majci zna reći da ide "doma", na što se ona, razumljivo, ljuti. Hrvatsko podrijetlo ne zaboravlja, već promovira Lijepu našu gdje god stigne. – Sad više dolazim kao turist iako sam vezan za Hrvatsku. Evo, završio sam povijest umjetnosti, godinama sam radio na radiju i medijima, a sada i pišem. Idu godine, pomalo sa sjetom opisuje Bossanatz koji će u rodni kraj doći već u svibnju.
"Odvedite vaša čula, osjetila na godišnji odmor", jedna je od poruka njegove knjige kojom promovira kuhinju domovine, nadajući se da će čim više Francuza imati prilike kušati naša izvorna jela. Svojim prijateljima koji dolaze u našu zemlju uvijek kaže da u našim restoranima pitaju za "gablec" jer će tako kušati našu i to dobru hranu. Francusku kuhinju opisuje kao punu različitosti, ovisno o regiji.
– Znate, Francuska je ogromna zemlja, deset puta veća od Hrvatske. Imamo utjecaj Sredozemlja, Atlantika, Alpa,no nema tako velikih utjecaja na kuhinju kao u Hrvatskoj. Živim u Provansi gdje se puno maslinovog ulja koristi, čak i sladoled s njime, dosta se koristi povrće u kuhinji poput patlidžana, tikvica, luka, ribe na razne načine. Dosta se koriste trave iz Provanse kao začini, predivna je to kuhinja. No, imate dijelova gdje se radi sve na maslacu, vrhnju, velike su razlike u kulinarstvu regija.
Premalo cijenimo ono što imamo, ne cvatu ni vani ruže
Odlazak u restoran u Francuskoj je skup. Za dvoje treba izdvojiti minimum 80 eura, a ništa ekstravagantno se neće dobiti za jelo. Dodatno se plaćaju vina koja su izvrsna, no o dubini džepa sve ovisi. – U restoranima imate sve više trgovaca, a ne onih koji brinu kakvu hranu daju gostu. To je žalosno i dosta je štetilo našim restoranima. Danas restorani u Francuskoj imaju naljepnice na vratima koje gostu odmah sugeriraju da je hrana svježa, a ne smrznuta. Zbog onih koji su bili loši, cijenu su plaćali i oni koji dobro rade. Znam da je i u Hrvatskoj vrlo teško, da su problemi, no problema ima svugdje. Nekad mi se čini da previše pljujemo po onome što imamo. Ne cvatu vani ruže. Evo, imate primjere migranata koji stižu i koji pripovijedaju kako su im u njihovim zemljama pričali da u Francuskoj zasipavaju gradove parfemima iz helikoptera pa sve miriše. -Onda takvi dođu tu i razočarani su. Nema ništa od toga, samo bijeda. Eto, tako i mi imamo percepciju da je drugdje bolje, zaključuje Alexander.