Korporativni krampus

Ako se računa koliko sam puta u životu bio sveti : Nikola, Martin, Vinko, mislim da sam na pragu beatifikacije !? Dobro, ne ukazom Vatikana, nego ovako, pučki, glumački recimo. Ako tome pridodamo oporbenog i često puta proglašavanog ljevičarskog ho, ho, ho lika – Djeda Mraza, kojeg su svojevremeno učlanili u HDZ, pa je postao Djed Božićnjak, a to je izazivalo prijezir sličan onome kad je Franjo ukinuo sveto ime Dinamo i prekrstio ga u Hašk Građanski, a potom i u tvornicu baterija – Croatia.

Moram priznati da volim igrati te likove, a razlog je naravno, osim toga što svi vole likove koji ih daruju, osobito djeca i u tome što mi odora, pogotovo ona martinjska, daje neslućenu slobodu govora, a mantija i plašt su mi svojevrsni imunitetski kišobran. Oni koji su nazočili liturgiji i homilijama te vrste znaju o čemu pričam.

Ali, osim lijepih trenutaka bilo je tu i gadnih borbi, tako da oni s kojima sam dogovarao angažmane nisu baš bili fascinirani mojom „ svetošću“ ili kako bi to Švabe rekli „Santaklausnošću“.

Evo dva primjera koji neka uđu u zapisnik, kako bi na Sudu rekli.

Dosta se posla otvorilo kad se , nije bitno koji, novi trgovački centar otvorio u Karlovcu. Agencija koja im je radila sve evente postupila je po logici, ajmo uguglat’ pa da vidimo što ima na lokalnoj sceni od zabavljača, svirača i svih koji mogu obogatiti zabavni život u centru.

Neizbježno su nabasali i na mene i vrlo brzo smo dogovorili cijeli „paket aranžman“ – Martinje, Svetog Nikolu, Deda Mraza, svirku za Valentinovo i nekoliko promotivnih akcija za koje je osim hostesa trebao i voditelj.

Ruka ruci i svima dobro ! Odradio to prvu sezonu, oni bili zadovoljni, pa smo nastavili istim tempom u novom razdoblju.

Već pomalo kao dio personala tamo, poput zaštitara ili blagajnice, očekivao sam da neće ni treću sezonu mijenjati ekipu koja pobjeđuje i donosi bodove, čitaj pune blagajne.

Ali, prevarih se…

Ide vrijeme krštenja mošta nitko me ne zove. Nije mi običaj, ali da ne bude gužve u rasporedu, zvrcnem drage ljude u agenciji, a oni mi tužno priopće da su njih zamijenili drugom agencijom. Odluka menađmenta, kaže ona žalosno i da mi njihov kontakt, uz upozorenje da s njima neće ići tako lako, jer već i ova odluka bila je, kako bi to poslovni svijet rekao – neprijateljsko preuzimanje !?

Zaista, i bi tako.

Nazovem, a cvrkutavi glas s druge strane mi poput govornog automata hladno priopći da znaju kako je centar koristio moje usluge, ali oni imaju svog čovjeka, odnosno nekoliko njih koje će koristiti u svim centrima. Imaju, dakle kako je rekla „korporativnog“ Svetog Nikolu i ostale likove , hvala što ste zvali, ugodan dan, bla, bla…

Znači tako. Došao mi, dobro ne glave , nego novčanika , „korporativni Nidžo“…Ajd dobro.

Nisam pitao imaju li i korporativnog Krampusa. Vjerojatno, da.

Zanima me bi li taj korporativac iz metropole pristao da kao „Nikola“ jaše na konju, kako je mene mladoga pokojni genijalac svoga posla Dragor iz Turističke natjerao , kad je otpala vožnja kočijom, jer on isto nije nekakvoj korporativnoj agenciji avansom uplatio angažman kočije…!?

Koju godinu kasnije, novi sudar mene i sistema.

Zgodu s Djeda Mrazom na Adventu već sam opisivao, ali valja podsjetiti i na taj bljutavi dio poslovnog dogovaranja.

Ukratko – tvrtka kojoj je djedica sa sobovima i njihovim napitkom u ruci zaštitni znak, ponudila posao u trajanju od više od dva tjedna u prigodno postavljenoj kućici u trajanju od 4 sata svaki dan.

Pitali za cijenu, ja razmišljam, imaju oni love i ponudim se za svotu od koje nikoga neće boljeti glava. Sad je nastupila apsolutna zastara, pa mogu i o svotama – ja tražim 500 kuna po danu, a oni mi hladno uzvrate, da oni takve poslove plaćaju po najvišoj satnici Student servisa, dakle 25 kuna po satu!?

Stanite malo, šokiran i pomalo uvrijeđen, promucam – pa to je 100 kuna po danu!?

Za te novce 4 sata biti u onom kostimu, trpjeti razmažena derišta i njihove mame i bake kojima svašta pada na pamet…Pitati svakoga smijem li mališu staviti na koljena radi slikanja, jer, pedofilija čuči i vreba pogotovo od takvih likova !?

Ništa od toga, hvala na trudu, mailom im se zahvalim, i javim tu domaćim organizatorima da nismo ništa dogovorili..

Uostalom i Danko Plevnik je izjavu moje supruge u svojoj knjizi „Ljudi Karlovca „ objavio, a glasila je : Nećeš ići za 100 kuna po danu, ja ti dam 200 pa budi doma u toplom!

E, tad nastane panika. Početak manifestacije se bliži, a nitko neće u djedamrazove za tu crkavicu.

Na kraju se uključio Grad, rekli su mi da ipak potpišem taj ugovor, a ako malo spustim cijenu, ostatak će riješiti i oni. Ajde riješili smo i to, a već sam imao spremnu poruku za njih, ako i dalje budu onako s visoka docirali , da ja – srećom nisam kruha gladan a ni njihove…žedan.

Međutim, požalio sam što sam se upustio u taj posao, jer bio je to opaki presing . Jebiga treba zaradit 25 kuna po satu, tko je još vidio ići pišati u obližnji kafić, jer je kemijska kutija bila duplo dalje…!?

A, radno mjesto ne smije zjapiti prazno, slavodobitno bi me“ išibali po guzi“.

Onako – korporativno.

Moja se guza u crvenom kostimu tamo više nikad nije pojavila…

Još trošim zalihe zarađene tamo.