Predmortalni urnebes

Ova priča plod je mašte autora i nema veze sa stvarnim osobama i događajima.

P.S. Malo je opširnija, znači idealna za blagdansko štivo između dva obroka. Niskokalorična je i blagotvorna za zdravlje!

Opustite se i pomalo….

Predmortalni urnebes

Vrijeme je bilo oblačno, spremala se kiša, a debeli oblaci nadvili su se , sasvim simbolično, nad oba groblja, iako su bila jedno dvadesetak kilometara udaljena jedno od drugog.

Pored nadgrobnog spomenika koji se visinom, ali i vijekom trajanja razlikovao od ostalih, stajala je starica i s vremena na vrijeme drhtavim prstima dodirivala slova i sliku na zubom vremena nagriženom spomeniku. Kao što je napravila i na groblju kojeg je prvog pohodila jutros, zapalila je lampion, tiho se pomolila, prekrižila, pa izustila :

– Počivaj u miru moj voljeni Gabrijele ! Neću ni ja dugo bježat’, brzo ću k tebi. Moram sad poć’…

Prekrižila se, isto to učinila rukom i iznad spomenika, pa polaganim korakom prema izlazu , gdje je čekao taxi kojim je stigla.

Gizela je to jutro otišla iz Doma za starije i nemoćne, obaviti što mora.

Sisvete su za koji dan, ako ona ne zapali svijeće na grobu svojih roditelja i svojega muža, neće nitko.

Već tri godine seli se iz ustanove u ustanovu, ali nigdje joj nije dobro. Mrzi sva ta pravila i kućne redove, pa često bježi a da se nikome ne javi, a tako je bilo i jutros.

Produžila je korak koliko su joj umorne noge dale, jer znala je da je “konjica” već na putu i da joj nije ostalo puno trenutaka slobode.

Taman je uhvatila kromiranu kvaku , taksist je vidjevši je maknuo mobitel s uha i upalio vozilo, kad su na parkiralište groblja, kao u finišu reli utrke , uz škripu guma izlaz prema cesti blokirala tri vozila – policijska Škoda, kombi s ogromnim natpisom ” Mirna jesen” iz kojeg se cerio vlasnik Doma i Smart za kojega Gizela nije znala kome pripada.

Mirno i bez znakova uzbuđenja, jer ovo je tek jedno u nizu okončanja potjere , Gizela se mašila za novčanik da plati vožnju u ovom smjeru, jer ona u drugom , bit će besplatna, očito.

Iz Smarta je izašao njezin unuk Fran , koji je priskočio, vratio baki novac, pa on riješio račun za vožnju. Baka se osmjehnula i vrckavim glasom prokomentirala :

• Dobro je, uhvatili ste me k’o Karla Gotovinu, ajmo u Haag, kaj se čeka !?

Policija nije vadila nikakve zapisnike, a gazda Doma samo se blentavo i bez razloga cerekao, dok je unuk jedini , čini se držao situaciju potpuno pod kontrolom.

• Baka, ovako. Ako se slažeš, ideš k meni. Nema smisla da stalno bježiš iz domova, nisi kriminalac... Baka se nasmije i ubaci u riječ :
• ‘Oćeš reć’ Julia Roberts, odbjegla nevjesta !? Kad se meni ide, mo’š mi stavit soli na rep!

Fran se nije dao smesti, izmijenio je nekoliko rečenica s gazdom ustanove i s policijom, pa nježno uhvatio baku za podlakticu i smjestio je u svoj mali automobil. Taksist je već odjurio za novim mušterijama, a parkiralište je ubrzo ostalo prazno.

Počela je kiša , koju je rano jutros najavio metereolog Izidor, koji se baki jako sviđao, za razliku od Vakule, koji je za bakine pojmove bio previše žgoljav.

Pametni mali auto, kako mu i ime govori, u rukama naočitog Frana grabio je kilometre i brzo su bili nadomak Zagreba. Baka je prekinula šutnju pitanjem :

• Reci ti baki, kako to da me ne deportiraju nazad u „Staretinarnicu“, nego me ti voziš ? Kuda me voziš ?
• Vozim te k sebi doma. Neke su se stvari promijenile otkad su te počeli razvlačit’ po, kako ti veliš antikvarijatima, pa sam odlučio pomoći. Ti si mi nakon ona tri sprovoda u koroni jedina živuća baka, to znaš.
• Znam ,Francisko moj. Ipak, iznenadio si me. Ugodno si me iznenadio – prozbori nekako stidljivo baka, a onda poviče : Čekaj, kud ti to voziš ? Kaj ne živiš ti više kod Lisinskog, na Trnju?
• Strpi se malo bako. Još desetak minuta, pa će ti sve bit’ jasno!

Kad je Fran prebacio u nižu brzinu, pa počeo uspon cesticom koja je baki bila tako dobro poznata, neobična napetost mogla se u kabini rezati nožem. Nisu ni stali pred velikim kovanim vratima, jer Fran je pritiskom na daljinski, koji je izvukao iz ladice na vratima, otvorio kapiju, pa je Smart poput ptice sletio pred terasu koja se naslanjala na omanju katnicu.

Baka, blijeda u licu, nepomično je sjedila i staklenim pogledom gledala u pravcu kuće.

• Tu smo bakice ! Ne brini nije ovo Drakulin dvorac, na Markuševcu smo, Transilvanija je 700 kilometara istočno.
• Neću izaći, dok mi ne objasniš što radimo ovdje – ledenim će glasom baka.
• Dakle, ovako stvari stoje : Kad je umro deda, a moji starci su tebe naumili strpat u starački, pa te nagovorili da prodaš ovu kuću, meni to nije bilo nimalo pravo, a vidio sam da i ti patiš. Tada nisam mogao ništa jer tek sam počeo raditi ,s lovom sam bio na vi. Međutim, kako je to tvrtka iz IT sektora, kasnije ću ti objasnit’ detalje, jer brijem da ne kužiš kaj to je, vrlo brzo sam imao plaću veću nego tata i mama zajedno. Već za godinu dana smo udvostručili broj radnika, posla došlo da nemremo prdnut’, pa sam solidnu svoticu metnul sa strane, iako se trošilo na najjače.
• Di sam tu ja u cijeloj priči ?
• E, kad sam te zadnji put posjetil oko Božića i vidio te onako utučenu, na putu doma pala mi je na pamet jedna luda ideja… Nisam nikad zaboravio kako je meni kao klincu bilo super doći k tebi i dedi na Markuševac i igrat se oko kuće i po šumi. Pogotovo, kad sam dobio astmu u prvom razredu i dok nisam cijele zimske praznike provel kod vas, nikako nisam prestajal kašljat’ i gušit’ se. Pumpicu nisam ni taknul, sjećaš se da je doktorica rekla kako me smog ubija i da bi se trebali preselit na brdo ili na more ?
• Sjećam, kako da ne, samo kaj ona moja smotana kćer nije znala mrdnut dalje od fontana!? Kao da joj je Bandić bil stric!?
• Onda sam na božićnom domjenku pital gazdu da li bio voljan posudit mi kaj love, da si kupim jednu kućicu, jer eto, imam stalnu curu, starci me živciraju i vrijeme je za maknut se ispod maminih skuta, evo ide mi trideseta… Kužiš da sam imao na umu tvoju kuću, vuklo me stalno na taj breg!
• Kak’ si to izvel ?
• Ma, piece of cake, jednostavno do jaja! Gazda me nakon par dana pozval u kancelariju, rekao da je razmislio malo, konzultiral se s bankom, ali da je odlučio dati mi novce kroz pozajmicu firme, a ja sam obavezan deset godina raditi za njega i vraćati mu kredit kroz sitne mjesečne rate i kamatom kakvu mi ni rođeni brat ne bi dao !
• Nađi kuću, reci koliko treba para, mi ti prebacimo na račun i jedina ti je obaveza, napravit tulum za useljenje.
• Jesu oni moroni koji su kupili kuću radili probleme ?
• Nisu! Potres je napravio dosta štete, dobili su žutu naljepnicu, brzo preselili u vikendicu kod Samobora, pa sam ih jedva tamo našao. Prodali su mi kuću za manje novce nego su je kupili, samo da je se riješe, a ja nisam smio pokazati koliko me to usrećilo, da ne dižu cijenu! Za mjesec dana popravio sam štetu, malo preuredio unutra i odlučio tebe vratiti doma, jer tu ti je mjesto !

Suznih očiju baka je izašla iz auta i uz Franovu pomoć koji ju je pridržavao za ruku, popela se po svojih sedam stepenica, pa kročila u hodnik u kojem je stajala Majda, Franova zaručnica. Inače nije baš cendrava i laka na suzama, ali ovo je bilo jače od nje. Rupčić kojim je otirala slanu tekućinu postao je premokar, kad je zakoračila u svoju nekadašnju sobicu, koja je bila njezin kutak za opuštanje, a kad je njezin muž počeo bezdušno hrkati u starosti i bolesti, tamo je tražila spas i mrvicu mirnog sna.

• Može li ovaj sobičak biti tvoja nova rezidencija, bako ?- zapita Fran, znajući odgovor.
• Da me staviš u podrum sa vinom i zeljem, pristala bi ,gospon „I Ti“!
• Aj Ti, bako. Ja sam Aj Ti programer i menadžer !
• A’j ti baki reci, kako su me oni žandari i gazda Doma jutros onako brzo našli ?
• E, izdao te onaj stari sa štakom, u Yassa trenirci…
• To sam si mogla i mislit’! Siniša, a ja ga zovem „Sliniša“ -jutros me čuo da zovem taxi, pa pitao kud idem ? Nekaj sam mu odbrusila, jer mi ide na živce, stalno se svima u Domu nabacuje, a meni pogotovo. Stalno maše s kutijicom onih plavih tableta i prijeti kako će me kad-tad povalit’ i da ne znam kaj propuštam… Fuj, stari slinavi uspaljeni jarac, smrdi k’o da živi na Jakuševcu, rekla sam mu da ću radije živa leći u grob kraj mog Lojzeka, nego s njim ! Sigurno im je cinkal da sam spomenula groblje…
• Bako, pa kaj u domovima ima bluda i razvrata?- upita začuđeno Majda.
• A, gle, kakva je demografska slika u zemlji, šteta kaj ta populacija nije u reproduktivnoj snazi, ne bi Lika i Slavonija zjapile prazne , ha ha…Volje ima, a sad dalje ću se branit’ šutnjom!

Iako se činilo da je sva dramatika oko bakinog transfera iz ustanova u toplinu njezina i unukova doma preseljenjem završila, vrlo brzo nastupila su uzbuđenja kojima se nitko nije nadao.

Točka na d, s Domom bio je Franov odlazak u “Mirnu jesen” po bakine stvari i rješavanje preostale “domarine” ,kako je to Gizela zvala.

Veliš da ti je naplatio i “otkazni rok”!? Lopina jedna, za cijelu mjesečnu ratu ti uzeo ,a bila sam samo dva dana u ovom mjesecu u tom “prčvajzu” .Prokleto mu bilo…!

Nenaučena na ljenčarenje, baka se uhvatila posla, pa se bacila na čišćenje i uklanjanje lišća oko kuće, čak je i odrezala par suhih grana koje su visile s drveća.

Kad je to obavila, zadovoljno je sjela, potočila sebi , Franu i Majdi po čašicu medice, koju je još davno sakrila u špajzi, za posebne trenutke. Skuhala je i kavu, spekla štrudlu, pa su uz sve delicije ćaskali ,baš kao prava opuštena družina.

U jednom trenutku, baka značajno podigne obrvu i s puno rezignacije u glasu prozbori:

• Fran, zakaj ti meni ne bi nabavil kakav kompjuktor ? Imam ja novaca, kupi mi nekakav jednostavan, možeš i onaj kaj se meće u ceker…
• Laptop ? Jesi se služila s računalom, ikad?
• Jesam , tamo u onom drugom Domu ,al’ nisam baš naučila bogzna kaj.. Ni’ to tako veliki kunst, buš me malkac podučil, kaj ne?
• Oke, za početak ću ti donest svoj stari laptop, u firmi mi je, sutra me podsjeti da ga skupim!
• Yesss, pljesnu baka rukama , a mlade počasti s još malo medice, i pusom u obraz!

Sutradan baka nije mogla dočekati 5 popodne , da se Fran konačno ukaže s novom igračkom.

Osmjehnula se na misao koja joj je prošla mozgom, ona o starim ljudima u maloj djeci, koji s vremenom postanu jednako zaigrani i djetinjasti.

Prve lekcije baka je naučila vrlo brzo. Paljenje, pokretanje aplikacija, guglanje, surfanje…Fran je spojio uređaj na svoj pisač, otvorio baki mail adresu, napravio joj Facebook profil.

Gizela je uživala u novootkrivenom digitalnom svijetu, jedva da je išta pojela, a mladi su ionako naručivali ono što su im Glovo ili neki drugi kosooki dostavljači isporučivali.

• Decaaaa – Surlam ko velika !
• Surfaš, baka..
• Oke, oke…Ta Liceteka- Fajsbuksa je malo dosadna. Sve starci na tome, a kaj mi ne bi otvoril Instantgram, Triton ili onak Tik tak, Tip top, kak se ono zove !?
• Tik tok, Instagram, Twiter, kaj si si umislila, da si tetka Bill Gatesa, kaj će ti to..
• Samo ti meni to vužgi, bum se malo naslikavala i glupirala. Daj me nauči kak’ se snimaju oni video klipovi, imam ja punu ludu glavu ideja !
• Ajd’ igraj se još s ovim kaj imaš, kad dođem iz Ljubljane prekosutra, sve ti to pootvaram, al’ pazi da ne zakačiš kakav virus…
• Nema šanse, nikud ne idem, a i cijepili su me tri put na koronu i na gripu, ispikana sam ko Janis Joplin poslije Woodstoka!?
• Ma, ne ti virusi, oni računalni, ne otvaraj svakakve stranice i čim ti netko nešto sumnjivo dobro i povoljno nudi, miči to..
• Delete, veliš?
• E, baš tako!

Baka se naučila i sama naručivati jelo i druge potrepštine, pa se baš zabrinjavajuće malo kretala.

Počele su je boljeti oči, križa, trnule su joj noge. Prokleti kompjuter, pomislila je, pa se ipak odlučila prošetati do Sljemena.

Uz vodu i sendvič, svoje tablete, stavila je u ruksak i tablet, koji je u međuvremenu sama naručila i kupila.

Na vrhu Medvednice opalila je hrpu selfija, zamolila dežurnog renđera da je slika na Crvenom spustu, pa sve to uglavila na fejs prije nego se dohvatila žičare i spustila do Markuševca.

Mladi su okupirani svojim brigama i obavezama potpuno zaboravili da imaju još jednog člana u kući, ali to se vrlo brzo promijenilo…

U slobodno vrijeme, kojeg je imala na bacanje, splela opaku mrežu aktivnosti na društvenim mrežama. Malo se zanimala Fejsbukom, pa se tinejđerski prebacila na Instagram i Tik tok, gdje su se pratitelji počeli skupljati, kako je to ona prokomentirala- k’o muve na govno!?

Svaki dan po nekoliko postova, sve pod različitim imenima poput :“Turbo baba“, „Gazela Gizela“, pa „Baka Slišković“ i slično…

„Vježbajte s babicom“ – malo fiskulture koja je bila parodija na slične emisije ,pa „ Superbaba talent“ gdje se Gizela bacila na imitiranje poznatih faca poput Josipe Lisac, Pape Wojtyle, Ćire Blaževića, Tuđmana, Gorana Milića i hrpe drugih.

Broj sljedbenika, folowera, „lajkađija“ kako ih je ona zvala brzo se popeo na desetke tisuća !?

Totalni „baba boom“, vrckavo je zaključila Gizela, ostavljajući svoje piliće ( Frana i Majdu), bez riječi, najavljujući novi viralni video, koji se sastojao od puštanja vode u WC školjku i praćenje vira koji nestaje u cijevima.

• U čemu je štos, pitao Fran, pa je ubrzo i sam morao sudjelovati u „virovanju“… Nevjerojatna bakica, snimila je puštanje vode u školjku i predstavila to kao nešto što svaki dan radimo, ali valja obratiti pažnju na smjer u kojem se voda vrti prije nego otječe.
• E, sad pogledajte kako se u ovoj drugoj školjki voda vrti u obrnutom smjeru – u smjeru kazaljke na satu, kako se to inače događa u Australiji !? Pitate se kako, mudrovala je Gizela u videu, pa poentirala – zato što mi je ovu drugu školjku iz Australije poslala moja stogodišnja teta koja misli da mi „Hrvatoboriđini“ još kakimo i piškimo u poljskim zahodima iza kuće !? Da voda u videu ima obrnut smjer pobrinuo se Fran, kome je to bila laganica od posla – princip je isti s vozilima ili ljudima koji u filmovima idu unazad…Ili trkači koji trče čas naprijed, čas natrag…

Vir vode u dva smjera, viralnu uradak koji su šerali valjda svi!

„Piliće“ je iskoristila za prepričavanje starog vica, kojeg je ona, kako je rekla – „energetski obnovila“, a vic ide ovako :

• Ja sam baba Gizela, upravo slavim stoti rođendan, pa se skupili svi – djeca, unučad, praunučad. Neke i ne poznajem, pa ih redom pitam , čime se bave, za što se školuju.

Majda odglumi studenticu, pa veli – ja studiram medicinu !

• Bravo curice, neka, neka, trebat’ će babi doktor, kad, tad..!
• Ja sam odvjetnik, veli Fran, radim uglavnom građanske parnice…
• Tako i treba, odlično !Valja babi i oporuku napisat, jer ako ikad umrem, da ne bude svađe, djeco moja!

Majda sad zaglumi direktoricu Komunalnog i dobije bakinu pohvalu, jer i grobno mjesto valja osigurati.

Fran stavi naočale i kao nezainteresirano bulji u prazno, dok ga baba ne gurnu i upita čime se on bavi ?

• Ja još studiram, na zadnjoj sam godini. Komparativnu književnost.
• Kaj, studiraš ?
• Komparativnu i starohrvatsku književnost , na Filozofskom.
• A, babu ‘ ko grebe, ha !?

Opet lajkovi, bezbroj komentara i reakcija, a reagirali su i promućurni sponzori, pa je Gizela sve više postajala opaka influenserica, koja ciljano zbija šale koje više nisu besplatne. S brojem pregleda, rastao je i njen konto na žiro računu kojeg je morala u međuvremenu otvoriti .

Zvali su je u sve one emisije na televizijama u kojima su promovirali njen fenomen , portali su je redovito pratili i najbolje klipove stavljali na udarna mjesta…

Kad je dobila poziv od Stankovića u „Nedjeljom u 2“, vrag je definitivno odnio šalu. Odbila je, a da ni sama nije znala zašto. Smrmljala je Franu da je Aco nečim podsjeća na jednog od vlasnika „čekaonica smrti“ iz kojih je uporno bježala, a od toga ima PTSP.

Jednog dana vučna služba u dvorište je doteglila crni Mercedes iz 1956- te, ulašten i blistave boje s kromiranim dodacima. Izgledao je baš filmski, kao da će iz njega izaći Humphrey Bogart osobno.

• Fran, ovo je za tebe ! Baba je zaradila neke pare, pa te odlučila počastit s ovim ljepotanom, da se Majda i ti ne tiskate u onoj škatulici od Smartićka !
• Pa, zašto, baka? – izusti šokirani Fran.
• Kao prvo, zato što si mi spasio život evakuacijom „iz tamo“, zato što si kao klinac stalno uživao u malim autićima s ovim trokutastim znakom, kad si porastao stalno sam te vodila na susrete oldtajmera, a iz starih Mercedesa se nisi dao van! I na kraju jer vas volim, samo vas imam!
• Ne cendraj, nego nas propeljaj kroz Markuševac, pa do Mirogoja, spusti krov, pa onako polako da svima ladice popadaju…Ja ću snimit i stavit na…znaš već kako to ide! Udarit’ ćemo i jedan lajv!

Gizela je bila jednostavno nezaustavljiva, čak je sklopila posao s jednim od klesara koji je imao i pogrebno poduzeće, pa ga kroz svoje urnebesne priče i klipove reklamirala.

Paradirala je u odjeći za posljednji ispraćaj, ubacivala svakakve modne detalje i bizarnosti, snimala se kako leži na grobnici podno njezinog Gabrijela, uz mudre poruke. Cijelu tu seriju snimki nazvala je „Predmortalni urnebes“ !?

Došlo je do toga da su je jedne večeri mladi , onako iz šale pitali :

• Bako, pa gdje je tebi kraj ?

Ona je mrtvo ozbiljno odgovorila – pa tamo gdje i svima – na groblju. Da to bude sutra, ne bi mi bilo žao, ja sam svoj predmortalni urnebes proživjela 100 na sat. Zato, kucnimo se, jer nikad ne znaš kad će pokucat, „onaj snabrušenom kosom u crnom plaštu“!

• A, daj baka…

Vrijeme je bilo oblačno, spremala se kiša, a debeli oblaci nadvili su se , sasvim simbolično, nad oba groblja, iako su bila jedno dvadesetak kilometara udaljena jedno od drugog.