NOVA KNJIGA
Podijeli
Perušićeva knjiga “Peta rijeka Karlovca” govori o sitnicama koje su obilježile povijest pivovare na Dubovcu i Karlovačkog piva
Autor svoje djelo opisuje kao “slikovnicu” jer ima 300 fotografija i zapravo je još jedan obol ljubavi prema Karlovcu
Knjiga je to koja govori o “sitnicama” koje Karlovčani i ljubitelji piva znaju uzeti zdravo za gotovo, ali i industrijskoj baštini Karlovca, tako bi se ukratko mogla opisati “Peta rijeka Karlovca”, autora Krešimira Perušića predstavljena danas u Karlovcu.
Povod je i više nego poznat, 170 godina Karlovačke pivovare odnosno impozantan jubilej, a onda i pivo koje je postalo simbolom Karlovca. Perušić u knjizi tako na zanimljiv i konkretan način progovara o povijesti dubovačke pivovare i Karlovačkom pivu, a knjigom je htio dati novi pogled na ovu prepoznatljivu karlovačku “rijeku”.
-Pivska scena mijena se nevjerojatnom brzinom, a te “sitnice” ostaju tragovi njenog razvoja, objasnio je autor.
Piše tako o krizama, ali i vremenima kad su Karlovčani više pili “špricere” nego pivo.
– Vremena su to u kojima se godišnje u Hrvatskoj popilo šest litara piva, a možda je najveći razlog za to bio visok banski porez koji se u Zagrebu plaćao na pivo. Iskoristili su to oni iz Beograda i Sarajeva pa plasirali jeftinije pivo u istočnu Hrvatsku i Posavinu, objašnjava autor.
Perušić iznosi i podatak kako je na Dubovcu 1941. godine proizvedeno 17 tisuća hektolitara piva, ali i da je pivovara tada tehnološki zaostajala.
Ovaj zaljubljenik u svoj grad u knjizi donosi i prve četiri poznate etikete Karlovačkog piva, a otkriva i da je prije više od stotinu godina jedan od najvećih problema pivovare na Dubovcu bila – infrastruktura. Radi se o 1918. godini. Prikazuje bitne reklame iz Karlovačkih novina o nazivima piva od 1897. godine pa do dana, daje pregled čaša, krigli i boca, potom gajbi, bačvi, limenki, a sve to predmeti su koje je Perušić marljivo prikupljao.
-Loše ceste prema pivovari, a onda i drugim tvornicama koje su se tada nalazile na Dubovcu ( tvornica štednjaka, Jakilova kožara i druge) bile su izvor nezadovoljstva. Cesta je bila toliko loša, šljunčana, da je promet zimi bio nemoguć. Perušić tu duhovito podsjeća na nezadovoljstvo mušterija i gostiju koji su tada htjeli posjetiti pivovaru o čemu su pisale tadašnje novine.
Autor svoje djelo opisuje kao “slikovnicu” jer ima 300 fotografija i zapravo je još jedan obol ljubavi prema Karlovcu i jednom od njegovih najpoznatijih i najdugovječnijih simbola – pivu i pivovari.