Ta, 1991. godina, godina kada je počeo rat u Hrvatskoj, odnijela je brojne žrtve, donijela puno boli, smrti, patnje, stradanja, no patnja Vukovara zauvijek će ostati upisana u povijesti hrvatskog naroda. Mučenički grad, grad heroj, čiji su se branitelji hrabro odupirali napadima neprijatelja, braneći svoj grad do zadnje kapi krvi, nisu izdržali.
Vukovar je razaran s neba i sa zemlje. Sravnjen sa zemljom, uništen. I vukovarska bolnica, mjesto koje je trebalo ostati pošteđeno razaranja, nemilosrdno je uništavala JNA uz pomoć četnika. Milosti nisu imali za nikoga. Baš kao što su bez milosti, hladno i zločinački na Ovčaru odveli brojne ranjenike iz bolnice i tamo ih, nakon batina na prostoru nekadašnje farme, traktorima i autobusima vozili na stratište. Na Ovčaru. Pucnji su odjekivali cijelu noć, četnici i JNA nisu stajali s ubijanjem. Rafali su parali noć, a jedno tijelo za drugim padalo je u jednu od najvećih masovnih grobnica na ovim prostorima. Bilo je to u noći s 20. na 21. studenog 1991. godine.