Kruha i cigara
Gadan je taj posao. Mislim biti javna osoba, recimo ministar, svako malo te zaskoči krdo novinara s isukanim mikrofonima i kamerama, pa se ti snalazi brate !?
Nema labavo, odmah im valja sasuti slap rečenica u te njihove snimače i važno se okrenuti na peti, pa put spasonosnog hodnika iza zaštitara u luku spasa…
Nema labavo ni sa sitnicama, poput recimo loše svezane kravate, neuredne frizure ili obrijan napola, a kamoli otkopčana šlica!? Ta paparazzovčad sve bi rastrubila na portalima…
Zamisli naslov: Ministar došao na sastanak pun brašna po hlačama, a kolegice oštrijeg zapažanja primjetile su i tragove rastopljene germe…Ili nešto te boje, samo puno gore što raspiruje pokvarenu maštu i prljave strasti, kako se izražavao onaj Čorba !?
Skuhaš si čorbu dok si rek’o – leb. Dobro, hljeb ili još bolje- kruh, da me ne dohvate oni jezični čistunci.
Žao mi je svih koje medijski predatori zateknu nespremne ili se oni sami pokopaju umotvorinama poput ove zadnje ministarske, gdje nam prvi gospodarstvenik savjetuje da sami počnemo peći kruh, ako nam je ovaj iz pekarnica preskup!?
Ovo „žao“ ste shvatili…Ne treba vam ni kvasac ni voda ni pšenično ili kukuruzno brašno, da bismo zajedno umijesili ovu neumjesnost ministra, kako ono – Marija Antoanetića, po onoj ženi koja je svojim podanicima odbrusila, da ako nemaju kruha, neka jedu kolače !
Dobro da su ga sasjekli u početku, taj bi se još drznuo uzoritim kardinalima naložiti da promijene onu u Očenašu: Kruh naš svagdanji daj nam danas, u – Kruh svoj svagdašnji ispeci si sam danas i u vijeke vjekova ,Amen!
Uvijek sam mislio da baš svaka šuša, šušnjar, kako već ne mogu ministrirati pogotovo u tako važnim resorima, ali po stoti put se prevarih- Nije iz Možemo, ali – može!?
Aaaaaanteeeeee, pjevala je Sevka, okani me se sada ti, puno si lip ,al’ nisi moj tip .A A Ante!
Kad su ga pitali, jel mu žao što je izvalio takvu glupost, još je iskrenije i u skladu sa svojim širokim pravničko fiškalskim vokabularom elaborirao: To mi je prvo palo na pamet!!
Toooo majstore! Tako se odgovara!
Srećom da mu u tom trenutku nije pao na pamet komad starog kruha, s recimo, osmog kata, jer tad bi pamet pretrpjela gadne traume…!? Ili bi mu se, kao u onim filmovima ŽNJ produkcije, naglo nešto u mozgu preokrenulo, pa bi nakon udarca komada kruha u tupi predmet, otvorila mogućnost da postane nevidljiv i neuništiv kao sva ona supermenčad, batmančad i ostali poznati leteći subjekti!?
Naravno, nije Antiša jedini koji se poskliznuo na medijskom terenu.
Sjetih se danas suverenog govornika i djelitelja još korisnijih savjeta, od ove „ispeci pa reci umotvorine¨ – prvog čovjeka Sabora!
Tada, još gotovo golobradi Gordan uvaljen je Sanaderu za ministra vanjskih poslova, baš u vrijeme kad je zapelo s onim pregovorima oko ulaska u EU. Pa su ga pitali koja poglavlja su danas otvorena, a on će kao mlado od krave u šarena vrata- What chapter ? Sve tražeći pomoć nekog iz svoje pratnje, jer on je jadan došao pred kamere kao onaj koji ide bez njega u svatove!?
Ali, prođe otad nešto premijera u Lipovicu, svi nekuda, ali Gordanče je tu, suveren i pouzdan, baš kao i Always. S krilcima ili bez. Nema šanse da ga ulove nespremnog ili u fazi da bubne prvo što mu padne na pamet!?
Da, ispeci, pa reci, lako je reći, ali vrag je ta suradnja mozga i jezika. Ovaj niže pozicionirani u glavi često puta zna biti brži…
Sjetih se jedne svoje situacije, da ne ispadne kako se s ovim uglednicima sprdam, a i sam znam ukakiti motku, kako se to stručno kaže.
Negdje na početku karijere, onako mlad i zaigran, odjavljivao sam jutarnji program uz kojekakve doskočice nastojeći ne ponavljati se, a to vjerujte nije baš lako.
Pa sam tako jedno jutro u završnoj poslanici važno predložio:
Pozdrav svima do sutra u 6 , sad je 6 minuta do 8 sati, ako vam dijete malo kasni u školu, a ništa drage mame, na brzinu mu dajte pusu i ,recimo 10 kuna da mu lakše kašnjenje padne na želudac, imat će za pecivo i sok !?
Za par dana zove me jedna mama i kaže: Dado dužni ste mi 10 kuna !
Zašto?- Ne sluteći gdje je to meni netko posudio 10 kuna..
Ona kaže: Moj Mislav tražio me jutros 10 kuna, a inače mu dajem 5, to mu je dosta. Kad sam pitala kaj će mu danas 10 kuna, važno mi je odbrusio: Pa, rek’o je Dado na radiju da mi daš pusu i 10 kuna!? Nećeš valjda reći da ne daš…Ti njega uvijek slušaš!?
Kako ono ide, Ante- ispeci, pa poreci!