Inicijativa Dubovac: Karlovački obrti propadaju zbog problema s vodom: Mušterije mi vratiti ne mogu!

Građanska inicijativa Dubovac danas je još jedanput ukazala na probleme s vodom koje imaju Karlovčani.
Njihovu objavu prenosimo u cijelosti:

-Kao građanska inicijativa Dubovac pokušavamo ukazati na sve više problema, koji, radi problema s vodom u Karlovcu, pogađaju građane, ali i obrtnike. Prenosim u potpunosti razgovor s Valentinom Marčac, dubovačkom obrtnicom, vlasnicom frizerskog salona „Valentina“, smještenog u Marmontovoj aleji 47.
„Što želim ovime postići? Ja tražim od njih da mi pokriju kredit od 1266,00 eura i dvije pozajmice koje mi je muž platio, od 300,00 eura. Mušterije mi vratiti ne mogu.

Problemi s vodom počeli su u kolovozu 2024. godine. Tada sam kontaktirala s gospođom Danijelom Peris iz karlovačke Gradske uprave, koja je bila izrazito susretljiva, srdačna, uvažavala je moje probleme, čak je ona zvala ViK nekoliko puta umjesto mene. No problemi su ostali. Žuta voda, puna pijeska, postala je moja svakodnevica. Mnoge mušterije se nikada nisu vratile, jer sam bila prisiljena koristiti takvu vodu kako bih im oprala kosu ili izaprala kemikalije iz kose. Mnoge su se žalile na pojavu jake peruti, te svrbeža vlasišta nakon mog tretmana. Naravno da se nikada nisu vratile.
Na kraju sam bila sretna kada bih uopće imala i takvu vodu, jer je ViK dosta puta nenajavljeno prekinuo vodoopskrbu, pa sam mušterijama kemikalije iz kose izapirala nad svekrvinom kadom.
-Ja ne mogu ljudima ponuditi sok umjesto čaše vode ako vode nema ili je prljava. Ja o vodi ovisim.
Frizerski sam salon otvorila iz nužde, jer mi dijete tri puta za redom nije primljeno u vrtić. Dubovac je bio idealna prilika, jer mi svekar i svekrva žive na Dubovcu, pa su ga mogli pričuvati dok ja radim. Ostavila sam dobar posao u dobrom frizerskom salonu, kako bih počela iznova.
Sve su mušterije bile izrazito zadovoljne, promet i prihodi stvarno zadovoljavajući u prvoj godini poslovanja. Sve do pojave problema s vodom. Drastično se smanjio se promet, broj radnih sati, a sukladno tome i prihodi, i to u tolikoj mjeri, da zadnji račun za struju nisam mogla platiti, pa su mi je isključili. Zamislite frizerski salon bez vode i struje???
ViK-u sam prijavljivala sve probleme s vodom. Dana 24.10. 2024. sam, po ne znam koji put, prijavila probleme s vodom, na što mi je ženski glas rekao da lažem.
Nakon odlične komunikacije s gospođom Danijelom Peris, komunikaciju je preuzeo gospodin Vodopić. Od njega ni dan danas nisam dobila niti jedan povratni mail.

Problemi i s dolaskom na posao

Imala sam čak i problema s dolaskom na posao, opet radi Gradske uprave i njihovih lažnih obećanja. Kuća mi se nalazi na Svetoj Margareti, a prilazni put, u vlasništvu Grada, apsolutni je neprohodan, čak i za pješake, za djecu koja idu u školu tim istim putem. Jedno određeno vrijeme, otprilike pola godine, put je bio pretrpan bagerima i ostalim radnim vozilima, hrpama zemlje, vodovodnim cijevima, koje su, unatoč negativnoj odluci Državnog inspektorata, završile kao dio našeg vodoopskrbnog sustava.

-Državni je inspektorat smatrao da takve cijevi nikako ne odgovaraju i ne mogu poslužiti kao zamjena za naše stare cijevi, no Vik se oglušio. Nakon postavljanja tih cijevi i puštanja vode kroz iste, svima su se pokvarili aparati koji koriste vodu, od perilica rublja, sušilica, do perilica posuđa. Sve smo prijavljivali, no nitko nije reagirao.

-Te iste, nove, zamijenjene cijevi, koje su stajale na otvorenom, izložene kiši i poplavi, konstantno pucaju.

Razrovan put, dužine stotinjak metara, ostao je takav. Vožnja njime uništila nam je automobile, a isključila svaku mogućnost dolaska Hitne službe. Gradonačelnik Mandić se na Svetoj Margareti konačno pojavio 23. 12. 2024. Ustvrdio je da je odlično što smo došli do njega, jer je ovo ‘jako velik problem’, te obećao da će put biti asfaltiran do 08. 01. 2025. Put je i dalje neprohodan.
Obećavali su mi pomoć od Grada, od strane Danijele Peris i Damira Mandića. I to me držalo. Prvu su pomoć obećali početkom 2025., zatim 01. 03. 2025., a nakon toga 15. 03. 2025. Konstantno sam bila na razgovorima u Gradu, bez ikakvog rezultata. Od toliko obećavane pomoći ništa.
Ja opet, nakon dvije i pol godine, kao obrtnica, krećem ispočetka. Radi vode.
Loptica odgovornosti prebacuje se s Vik-a na Grad i obrnuto. I nitko nije kriv. Zar sam ja kriva?“, stoji u dopisu Građanske inicijative Dubovac.