Boris Diklić: Ljetna liga je savršeno mjesto za ‘čeličenje’ mladih igrača, a ovo što se radi u KK Šanac je tragedija

Ljetna košarkaška liga u karlovačkom Šancu igra se od sad već daleke 2001. godine, a samo su trojica igrača odigrali baš sve sezone. Najstariji od njih je Boris Diklić, kapetan ekipe Lenovo, nekadašnji juniorski reprezentativac Hrvatske i sin Vladimira Diklića ‘Čaplje’, člana legendarne petorke karlovačkog Željezničara. 

Porazgovarali smo s njim o počecima i razvoju Ljetne lige, najboljim igračima koji su nastupili u njoj, ali i trenutnom stanju u karlovačkoj košarci, u kojoj, nažalost, ne vidi svjetlu budućnost.

Ljetna liga postoji još od 2001. godine. Igraš od samih početaka, kako je ona izgledala tada?

– Tako je. Tu treba zasluge dati mojim prijateljima sa Švarče, koji su bili inicijatori da se pokrene amaterska košarkaška liga u Karlovcu. Liga je započela skromno, s pet ekipa, koje su se takmičile, mislim, četverokružno i to je bio početak jednog lijepog košarkaškog putovanja kakvog sada gledamo, čiji sam i sam sudionik od samog početka.

Liga je imala uspona i padova, vrhunac je doživjela posljednjih godina

Jedan si od trojice igrača koji su odigrali baš sve sezone. Koliko se promijenila liga kroz vrijeme?

– Da, ja sam trenutno najstariji aktivni igrač Hakl lige koji je odigrao svih 25 sezona. Uz mene su tu još moji dragi prijatelji Saša Zlatić i Kruno Laskač iz Novog Centra. Liga je imala uspone i padove, ali to je normalno u ovakvom natjecanju, svake godine se učilo iz pogrešaka i tako je liga napredovala što se tiče kvalitete, da bi doživjela svoj vrhunac posljednjih godina pod vodstvom Marka Novakovića. Jedino što baca mrlju na ovo krasno druženje je loš teren i to treba što prije rješavati.

Je li ljetna liga dobro mjesto za ‘čeličenje’ mladih igrača i prilika da grad upozna mlade perspektivne igrače?

– Ljetna liga je savršeno mjesto za ‘čeličenje’ mladih igrača i ne znam zašto ti dečki, koji treniraju po klubovima, nisu niti u jednoj ekipi. Tu ćeš saznati zapravo koliko si dobar jer mislim da su ove lige, gdje igraju trenutno naši mladi igrači, prilično slabe.

Ove sezone tvoja ekipa igra pod imenom ‘Lenovo’ i kapetan si daleko najstarije ekipe lige. Koliko si zadovoljan dosadašnjim dijelom natjecanja?

– Da, ove godine igramo pod imenom Lenovo i ovim putem bi se htio zahvaliti svojim prijateljima iz Lenova, a posebno g. Nikoli Vrbaniću, na realizaciji istog. Zadovoljan sam trenutnim rezultatom, na omjeru smo 4-2, malo nas je poljuljao poraz u zadnjem kolu od mladih Riječana, ali to je više zbog velike vrućine, nego kvalitete samih protivnika, a pošto smo starija ekipa, teško se nosimo s takvim vremenom.

Dok je podloga betonska, nitko od profi igrača neće riskirati karijeru

Za tvoju ekipu igra Češković. Nažalost, ozljedio se u derbiju protiv Hollywooda. Sve više zvučnih imena je u ligi, hoće li se možda u skorijoj budućnosti izroditi kompetitivna ljetna liga s profesionalnim igračima?

– Češković je jedna ekstra dodatna vrijednost ove Hakl lige i jako je velika šteta što se povrijedio. Takvi igrači su magnet za publiku i uvijek ih je lijepo vidjeti na terenu. Ovim putem bih mu zaželio što brži oporavak. Što se tiče profi igrača i profi lige, u to ne vjerujem, dok je podloga betonska, nitko od profi igrača neće riskirati karijeru. Najbliže tome je ljetna liga u Zadru, koja se igra na Višnjiku, ali tamo je mekana podloga koja je, po meni, bolja od parketa i takvu bi trebalo staviti u Šanac.

Da moraš izdvojiti trojicu najboljih igrača koji su igrali Ljetnu ligu, tko bi to bio?

– To je teško pitanje jer ima jako puno igrača koji su nastupali i ne bih htio nikoga uvrijediti. Međutim, oni koji su definitivno ostavili trag od domaćih su moji bivši suigrači Josip Car i Željko Pavlinić, a jedan stranac bi bio svakako Vladan Alanović, bivši hrvatski reprezentativac i srebrni s Olimpijskih igara 1992. godine u Barceloni.

Da nije bilo Čaplje, vjerojatno se ne bih bavio košarkom, igrat ću dok me ozljede ne spriječe i dok mi žena ne zabrani

Posjeduješ košarkaške gene, tvoj otac Vladimir bio je jedan od igrača slavne generacije ‘Željezničara’. Kako je utjecala njegova karijera na tebe?

– Čaplja (nadimak Vladimira Diklića op.a.) je bio član slavne petorke i mogu slobodno reći najbolje košarkaške petorke svih vremena koja je igrala u Karlovcu. Naravno, da nije bilo njega, vjerojatno se ne bih ni ja bavio košarkom, on mi je bio uzor i tako sam se odlučio i ja početi baviti košarkom. Dosta kasno sam počeo trenirati, s nekih 15 godina. Malo ljudi zna da sam bio i član juniorske reprezentacije Hrvatske 1990. godine, zajedno sa Slavenom Rimcem, tako da sam na taj način predstavljao naš grad Karlovac i KK Željezničar. Nakon toga je došao taj nesretni rat, a imali smo odličnu generaciju mladih košarkaša, koja je mogla dosta napraviti za budućnost košarke, ali to, nažalost, nećemo nikada znati.

Danas je situacija potpuno drugačija, Šanac jedini ima seniore i igra najniži rang. Prioritetni je klub u Karlovcu. Kakvo je stanje košarke u gradu i gdje je, po tvom mišljenju, problem?

– Ovo što se radi u Šancu je tragedija. Nisam gledao košarku petnaestak godina, dok nije za trenera postavljen Goran Starčević. Tada sam počeo dolaziti na svaku domaću utakmicu. Iz nama nepoznatih razloga, ‘Starki’ je smijenjen i vraćen Bašović, koji je vjerovatno sam sebe postavio i tu je najveći problem, što jedan čovjek bez vizije, plana i programa već desecima godina vodi ovaj klub. Klub treba pod hitno resetiranje na tvorničke postavke i početi na zdravim temeljima. Pa ne možeš se ti rješavati igrača od 17-20 godina bez ikakvih posljedica za budućnost, pa to je najveća glupost koja se može napraviti. Rezultat toga je što nemaš juniorsku momčad, s kojom se u svakom normalnom klubu popunjavaju seniori. Ne vidim svjetlu budućnost u Šancu dugi niz godina, nažalost, dok se temeljite promjene ne naprave, neće biti ni rezultata.

I za kraj… Do kada planiraš igrati Ljetnu ligu?

– Ha, dok me ozljede ne spriječe i dok mi žena ne zabrani.

(razgovarao: Tonko Tomičić)