– Tražim zaštitu sebe i svog djeteta, jer sam sad javno progovorila o tome što se radi u mojoj zgradi. Zato sam molila Gradsko poglavarstvo da mi dodijele zamjenu stana. Nisam tražila jahte i bazene, nego zamjenu stana da ja i moje dijete mirno živimo – kazala je Kolonić.
Kolonić dodaje kako susjed sve stanovnike zgrade u Vrazovoj 32 maltretira već godinama i da to svi znaju, a nakon 170 prijava Nebojša Š. još uvijek je na slobodi.
– Meni je otvoreno rekao gospodin iz policije: “Gospođo, mi tu ništa ne možemo, ili da ga ubijete, ili da on nekoga ubije”. Kakva je to država? Nisam poginula tijekom cijelog rata, a da poginem u mirno vrijeme. Pa to je sramota što se događa – zaključila je Kolonić.
Iako je zahtjeve i molbe slala na sve adrese i tri puta bila kod karlovačkog gradonačelnika, dobila je odgovor kako nisu u mogućnosti dodijeliti joj novi stan, te neka se javi na novi natječaj.
– Obratila sam se u Poglavarstvo, ni tu mi nisu htjeli pomoći. 2004. sam isto predala zahtjev i svu dokumentaciju za zamjenu stana, ali ti moji papiri su nestali. Uspjela sam doznati i broj telefona od Predsjednika i spremam se u Zagreb, ako mi se ne pomogne. Stvarno više nemam izbora – napomenula je Kolonić.
Pričajući o stravičnim situacijama koje se učestalo događaju Kolonić se prisjetila i jednog od najstrašnjijih, prošlogodišnjeg događaja.
– Ušla sam u stan, a moja vrata su bila sva od krvi, kao da ste zaklali bika. Tu noć nisam bila u stanu, jer sam bila kod sestre. I stepenice su bile krvave, i nisam znala što se dešavalo, ne znam ni danas. Nisam smjela zvati policiju, pa sam uzela vodu i prala vrata – dodala je Kolonić.