Na putu prema ‘iljadarki!
Za koji tjedan obilježit će se točno 20 godina od prve kolumne koju je objavio moj matični RM portal u rubrici (O)blog by Dado.
Naslov je bio ¨Zašto (O)blog? ¨ , datum 5.9. 2005.
Bilo je to svojevrsno ¨ pismo namjere¨, ili modernim izričajem – ¨trailer¨. Ovo što čitate je 901. priča, ako sam dobro zbrojio, valjda jesam !?
Kad sam načrčkao prvih sto priča, obljetnicu sam obilježio riječima :
Da sam u ovih 15 mjeseci sto puta uzeo u ruku kefu i kantu boje, mogao sam obojiti tisuće kvadrata zidova. Da sam sadio voćke, već bih bio plantažer. Da sam krenuo provaljivati u kladionice, već bih sigurno odmarao u Lepoglavi ili Lipovici. Umjesto svega ponuđenoga, ja sam sjedao za tipkovnicu i pisao (O)bloge. I tako, evo danas, stoti put! Brojkama – 100.
Drugi spisateljski prag bio je ¨pola milijuna¨ sad već davne 2015.!?
Ovako pisao:
Današnja štorija je petstota. Brojkom- 500 !
Kad sam počeo pisati te priče, nisam imao nikakav cilj, pa ni velika očekivanja od te rabote. Jedino me strah bilo da me kakvo pero od autoriteta ne “zgazi” u startu, kao što je to bilo na počecima svih mojih ulaza u “tuđi” teritorij…
Pisanje mi je lak i radostan posao. Nikako posao u smislu obaveza i ¨teške šljake¨ kako je pjevao Štulić, već kao još jedan način izražavanja,ali na jedan mirniji način. Nešto kao, da citiram Arsena – tihi obrt.
I tako je od svega nastalo i tiskano 5 knjiga koje su mi sve jednako drage i ozarena ih obraza prodam ili poklonim .
Ipak, najteže od svega bilo mi je napisati 801.(O)blog.
Pisao sam ga na Badnjak 2022. u Krapinskim Toplicama, zvao se ¨Poslanica¨, a napisan je tako da sam zamolio najdražu mi terapeutkinju Klaru da mi ustupi svoje računalo na pola sata, ako ikako može…
Pisao sam lijevom rukom, jer desna je još otkazivala poslušnost, javio se čitateljskom i slušateljskom puku da sam živ, a dalje ćemo već nekako!
Nakon pola sata napikavanja slova kažiprstom lijeve ruke i nadljudske borbe s zarezima i slanjem maila – uspio sam!
Kad je priča objavljena, Klara je bila ponosna, a ja sam dobio vjetar u leđa, pogotovo u oduzetu desnu stranu tijela i odlučio napisati bar tisuću (O)bloga, tako mi Boga i svih svetaca koji mogu pomoći!
Sad kad sam probio granicu od 900 priča, put prema ‘ iljadarki je otvoren!
Što treba za ostvarivanje te čarobne granice, koja mi je davne 2005. izgledala kao tri Mount Everesta ?
Samo mrvicu zdravlja, jer tema će uvijek biti, a volje nikad nije nedostajalo.
Ako to ostvarim, onda ću se popeti na vrh naše zgrade u Jozefinskoj i na krov zabiti zastavu!
Ipak je to stari hrvatski običaj kad se dođe do vrha i kad kuća dobije krov !
A, to će za mene biti pohod na krov svijeta koji sam ostvario bez pomoći ¨šerpa¨ !
Dobro bilo je usput nekih lonaca i posuđa, ali to nije tema ove pustolovine…
Tako ću zatvoriti jedan veliki krug, a od člana svog Književnog kruga – Davora Pleskine, koji ima pilotsku dozvolu, zatražit će da s adekvatnom letjelicom preleti iznad mene dok zabijam zastavu, s natpisom – 1000. (O)blog by Dado !!!
Vidimo se na krovu !