NLO iz mog sokaka

Sredinom sedamdesetih, pa prema kraju te dekade bilo je vrlo popularno pisati o izvanzemaljcima i njihovim „slijetanjima ili prelijetanjima“ po našem planetu.
Taj se „NLOizacija“ osobito pojačavala u ljetnim mjesecima, dok je još bilo medijske“ sezone kiselih krastavaca“, pa su osim goveda s pet nogu i majmuna koji čitaju i pišu dobro došla i „svjedočanstva“ o malim zelenima“ i reportaže u kojima se spominju neobične noćne svjetlosti, brujanje, tragovi u žitu i čudno zujanje iz televizora dok je ugašen i slično…

Mi klinci, tada u najjačem pubertetu uglavnom smo družeći se u dugim ljetnim noćima osmišljavali igre u kojima su cure htjele biti – Ina iz „ Kapelskih kresova“,Marianna iz „Sandokana“ ili Zlata iz „Otpisanih“, a dečki – Jastreb ili Dimnjačar , Sandokan ili Yanez, Prle ili Tihi.
Kad bi nam i to dosadilo igrali smo se radija i televizije, pa sam ja zamislio da je upravo u tijeku javljanje s vrha Babine gore na koju je sletjela nepoznata letjelica, jamačno – NLO!?
Izmišljao sam izgled letjelice i imitirao zvukove moćnog stroja, ostali su bili „vidioci“, kojima sam gurao klip kukuruza pod nos i intervjuirao ih o nesvakidašnjem događaju!
Svu „bili u šoku“, ali i ponosni što su izvanzemaljska bića odabrala baš ovaj naš čarobni okoliš za posjet Zemlji!?
Naravno i to je brzo dosadilo, pa smo mi dečki smišljali kako curu koja nam se sviđa odvojiti „od krda“ i pokušati je poljubiti u mraku, a one su se kao jako branile…Klasična pubertetska žvaka.

Sjetio sam se te epizode prije nekoliko dana dok sam pješice grabio prema RCGO Babina gora ili kako se već zove taj Centar, nasljednik Ilovačkog miomirisnog brijega.
Već neko vrijeme čujem postrojenje kako zuji i postojano brunda tijekom probnog rada, slike sam vidio u medijima, a nikako da se upoznamo naš novi susjed preko šume i ja.
Trebalo je prevaliti oko 7000 koraka do brijega s kojeg puca pogled na to zdanje smješteno na vrhu zelene Babine gore. Nisam se usudio doći „do žice“, da me ne bi protumačili kao nekakvog uljeza i opakog nepozvanog gosta, a priznajem – već me i snaga izdavala od ne baš jednostavnog planinarenja kroz duge jarkove, mjestimice gustu šikaru i oštre uspone kroz bukvik i „miješano ogrijevno drvo“.
Otpuhivao na vrhu svojeg položaja, snimio par slika i video, a u moj moždani centar za recikliranje dragih uspomena, došla mi je ta slika i radnja mladenačke igre od prije 50 godina kad smo imali vlastiti „UFO“ na istom mjestu gdje je ¨sletio¨ ovaj pogon!?
I ovaj objekt zuji, brunda, a noću će vjerojatno emitirati i zanimljive svjetlosne instalacije, dakle- svemirski brod, ali ne nepoznatog porijekla, već dobro poznate namjene.

Gledajući tu netaknutu prirodu, usjeke kroz koje teku mali živahni potočići, cvrkut ptica i graktanje onih velikih što nadlijeću svoje stanište, ne mogu se oteti dojmu da je to ipak kriva lokacija za tako nešto.
Pa zar nije bilo kakve pustopoljine na dvadesetak kilometara od Karlovca gdje takvo postrojenje ne bi bilo atak na prirodne ljepote i tisućljetnu izmjenu svega dobroga što takva vegetacija donosi – čist zrak, zdravu vodu i suživot čovjeka lovca ili samo šetača i flore&faune !?

Uz oproštajni pogled na betonsko armirano zdanje, još mi je pitanja strujalo glavom, na koja znam da neću dobiti odgovor.
Jedno od njih je i zašto u ovih 20 godina koliko je trebalo od ideje da se u toj šumi izgradi ovakav Centar, pa do danas kad unatoč svim apelima nas preostalih stanovnika okolnih mjesta- nitko i nikad nije došao u Cerovac, Tušilović, Vukmanić i ljudima prezentirao kakav nam susjed stiže nadomak naših staništa !?
Mile od Pravice , Žarko K. i nas nekolicina javno smo prosvjedovali, ja napisao i nekoliko žestokih (o)bloga o tome, ali iz KODOS-a ni BU ni Mu, osim fraza o tome kako projekt ide svojim tijekom i kako će biti usklađen sa svim pravilima o zaštiti okoliša i neće štetno utjecati na isti…

Iako je razvidno da to na koncu neće biti smetlište koje će svime i svačime puniti one prekrasne udoline, zar to ipak nije trebalo na vrijeme reći, da ne pizdimo uzalud!?

Ovako je to za mene ipak samo „NLRCGO“ !?
Rješenje kratice- po želji…