Čuvari tradicije u karlovačkoj Prirodoslovnoj školi: Ruke zadruge “Rode” kuhaju i šiju, njegovanje običaja ono je što oplemenjuje

Tradicija, običaji, zanat, ali i prijenos znanja s koljena na koljeno stupovi su na kojima stoji učenička zadruga “Rode”, odnosno učenička zadruga Prirodoslovne škole u Karlovcu koja danas obilježava 25 godina djelovanja.

Voćarsko-vinogradarska, šporet volim, cvjećarsko-aranžerska, pedološka, male švelje, sirko, sekcije su to zadruge “Rode” koja običaje karlovačkog kraja u Prirodoslovnoj školi čuva već više od dva desetljeća, točnije s današnjim danom punih 25 godina, ističe nam u razgovoru za Radio Mrežnicu, profesorica strukovnih predmeta i voditeljica zadruge, Svjetlana Rogoz-Klasan.

Vrijedne, marljive i predane ruke članova zadruge mogu sve, posno govori Klasan, uz poruku kako je najveća vrijednost njihove male, ali velike zadruge, upravo u zajedništvu i čuvanju tradicije.

– Lako je cvijeće pa napraviti, ali ne, mi skupljamo iz prirodne. Primjerice, mi ljusku od lješnjaka koristimo isto za aranžmane. Moram naglasiti i da smo iznimno ekološki osviješteni i tu stvaramo jednu dodanu vrijednost kazala je Klasan pokazujući tom prigodom i tradicionalnu karlovačku nošnju.

Nosoći pak ogulinsku narodnu nošnju, kolegica Iva Kučinić Radošević, profesorica strukovnih predmeta povezanih s poljoprivredom, također vodeći zadrugu, ističe kako je najveći uspjeh pronalazi u samoinicijativnom zanimanju učenika za uključenje u njihovu “obitelj.”

– To nekako nas kao ljude, ali i profesore, čini posebno sretnim, kada se oni tako žele uključiti. Tada su i veseli i zadovoljni. Ne drže se samo svog smjera, žele naučiti i mnogo toga, ambiciozni su.

Zadruga “Rode” djeluje još od 2001. godine i iako su zadruge i dalje više primjerene osnovnim školama, ova strukovna škola pokazuje kako itekako ima što za doprinijeti boljitku škole, pa i razvoju svakog učenika ponaosob.

Upravo to potvrđuje učenica Vita Grubešić, članica zadruge, koja ističe kako je tijekom vremena provedenog u zadruzi stekla brojne vještine i korisna znanja koja dalje želi primjenjivati i u budućnosti.

– Posebno mi se sviđa uzgoj našeg lješnjaka, briga o njemu, ali i kada idemo u berbu. Od toga radimo i razne namaze, to je jako zanimljivo. Primjerice, naš namaz od lješnjaka odlično se slaže uz palačinke, govori Vita dodajući kako su i palačinke njihovih ruku djelo, naravno.

“Male švelje” sekcija su zadruga koja se bavi pretežito šivanjem što je posebno zainteresiralo prijateljice Aleksandru Puškarić i Klaru Klobučar, smjera poljoprivredni gospodarstvenik, koje uživaju u porubljivanju i šivanju, dok je Aleksandra uspješno svojim radom impresionirala baku, koja je dakako rad i odobrila.

Sekcija poput šporet volim jedna je od omiljenih jer uči izradi tradicijskih slastica, pedološka je rezervirana za analizu zemlje, male švelje šivaju ekološki osviještene platnene torbe, jastuke dok je sekcija sirko poznata po njihovom siru škripavcu.

Vrijedna zadruga tako već više od dva desetljeća, danas uz srebrni pir, okuplja generacije i generacije učenika u zajedništvu, očuvanju tradicije, njegujući običaje karlovačkog kraja, odnoseći ih sa sobom, ali i dijeleći, dalje kroz “odrasli život”, ne zaboravljajući vrijednosti koje ova zadruga daje, oplemenjujući tako životni put svakog njihovog učenika.

L. Grčić