Dražesni pupoljci svibanjski

Svibanj- ime je dobio po biljci svib ili sviben koja u to doba godine procvjeta bijelim cvjetovima i tako je nekog davnog imenodavatelja inspirirala da se svih 31 dan po njoj zove. Zvali su ga i filipovčak, po blagdanu svetog Filipa, a naravno i maj, jer tako ga krsti pola svijeta. Inače Maja je bila grčka boginja, jedna iz plejade onih koje su postale besmrtne, a njezina najmlađa sestra zvala se baš – Plejada.

Peti mjesec u godini, znamo počinje prvomajskim slavljima rada, Josipa Radnika, a neslužbeno se smatra prvim danom roštiljanja na otvorenom iako je taj dan glavna namirnica – grah koji se kuha i dijeli na biciklijadama i pučkim okupljanjima.

Nekad, za one države taj je mjesec bio načičkan praznicima, obljetnicama oslobođenja , pa su glavne točke bile Kumrovec, Kozara ili Sutjeska gdje se zaklinjalo Titu na vjernost dok smo se primali u Savez omladine! Ako je prijem u pionire bio pandan Prvoj pričesti, ovo je bila samoupravljačka Krizma ( Sveta potvrda s crvenom knjižicom za uspomenu).
U svibnju se išlo na izlete, maturalce, natjecanja u graničaru, a nosila se i štafeta.
Kasnije u onoj buntovničkoj fazi puberteta smišljali smo razne nepodopštine oko te palice koja se nosila duž Eseferjota, da bi je zadihani omladinac ili omladinka, ili zajedno predali drugu Titu na vrhu tribine stadiona JNA dok je kao slavio svoj rođendan na Dan mladosti.
Oko tog događaja imali smo i internu kladionicu na kojoj će rečenici omladinac u kojeg su uprte sve oči na stadionu i pred „malim ekranima“- pogriješiti, zastati, izgubiti dah dok recitira one fraze o „lako zemlji koja ima takvu omladinu“.
Ni sama štafeta nije bolje prošla. Smišljali smo verzije o tome gdje ona prenoći, jer se po mraku nije trčalo. Piški li joj se ? Uzbudi li se i napali od tolikog trenja i promjene mnogih ruku i slično…
Trajalo je to dok nas ne bi čuo netko od partijskih sinova i zaprijetio prijaviti milicajcu Mani kad idući put dođe na Vukmanić na zabavu…
Da nas može bit sram!?
Šalili smo se…!?
S tim se svetinjama ne šali!
Kraj priče o štafeti, ajmo malo o curama…

Volio sam taj dio godine jer se školi nazirao kraj, ali baš zato mi je bilo muka ispravljati one jedinice iz matematike i ostalih prirodnih predmeta, jer ako tu zezneš, eto produžne nastave i gnjavaže do pol ljeta.

Nisam volio svibanj jer trava toliko naraste da više nismo imali gdje igrati nogomet, a poznato je da igralište nismo imali…Izazivali bi na dvoboje Cerovčane i Ladvenjčane, pa igrali na igralištima kod Doma u Cerovcu i u Selišću, a tamo smo jurili na biciklima. Ako bi netko neoprezno pao u Koranu i okupao se- bio je to naš mali seoski triatlon!?

Kao mladi ministrant rado bih išao na večernjice na Svibanjske pobožnosti. Razlog je bio što je to bila kraća služba nego nedjeljom, pa se duže moglo iza crkve raditi sve ono što je moju mamu i Boga ljutilo – pušiti, povaljati se po mladoj travi s curama koje je uvijek zanimalo zašto mi tako tajnovito šmugnemo iza sakristije – šejkrestije kako smo mi zvali taj posvećeni prostor.

Mjesec je to u kojemu se sije kukuruz, počinje kositi trava za sijeno, kad su kod učitelja Janka na vrtu dolazile prve debele crvene jagode, laka meta za nas, pa rane trešnje, tuđe naravno i još pregršt sitnica koje su svibanj činile posebnim.

Osim 1982. to je bio mjesec u kojemu Dinamo opet zaostaje za Zvezdom, Hajdukom ili Partizanom, pa opet ništa od titule…

Moja baka je taj mjesec uvijek zvala „Preokret“, jer te ’45.oni nisu imali pojma da će partizani „predobt“ zajedno s ostalim pokretima koji su dokidali tadašnje poretke i države.
Vjerojatno je zato ona spomen ploča kod crkve onako puna imena, jer nitko se nije stigao „snaći“ u tom za njih konfuznom preokretu.

Onda je 4.svibnja umro Tito, pa je sve poprimilo komemorativni karakter, a ostat će mi uvijek u tužnom sjećanju onaj dan iz ’91. kad su mladi policajci u Borovom selu upali u zasjedu.
„Bljesak“ koji je najavio moderniji „Preokret“ dogodio se u svibnju.

Himna Crne Gore je pjesma „Oj svijetla majska zoro“, a Romi 6.maja slave Đurđevdan svoj najveći praznik.

Eto, nabacao malo latica nasumice, da nam ugodni budu „Dražesni pupoljci svibanjski“!