Dlake u ilegali

Prilikom proljetnog pospremanja tavana između ostalih memorabilija naiđoh i na dobro očuvani album ¨Fudbaleri i timovi¨ pun sličica nogometaša iz sezone 1974/75.
Od svih sličica nikad nisam dobio jednu četvrtinu sastava FK Borac iz Banja Luke, a kako me taj hobi kupovanja sličica brzo prošao, nisam mario za taj nedostatak.
Tada sam sadržaj i sastave klubova znao skoro sve napamet, a nakon evo pola stoljeća taj album mi je zanimljiv, ali iz drugih razloga.
Gledam te nogometaše- čovječe, većina izgleda baš ono ¨fudbalerski¨ s brčinama i dlakavim nogama, a ono što svakako upada u oči su – frizure!?
Svi s busenima duge kose na glavi, zulufi, tek poneka traka u kosi, a na prste jedne ruke nabrojao sam prirodno proćelave igrače.
Tada su nogometaši, kad bi bili u civilu izgledali jednako kao i basisti ili bubnjari Bijelog Dugmeta ili Teške industrije, a mnogi su komotno mogli zaigrati na filmu uz Batu, Prleta, Jastreba…
I ta kosa…. Svi čupavi, neki baš frizurama ala Ian Gillan, poput Luke Peruzovića, Šurjaka i stotine drugih.

Gledajući te slike i današnje nogometaše netko neupućen mogao bi zaključiti kako je brijaći aparat za izbrijavanje muškog vlasišta patentiran tek krajem dvadesetog stoljeća !?
Drago Dumbović Dinamov napadač jedini je početkom osamdesetih izgledao kao ¨Kojak¨ s izbrijanom glavom, ali razlog je bila misteriozna bolest zbog koje je on u JNA počeo gubiti kosu!?

Nije samo kosa protjerana s glava gurača lopte, nego i sve dlake!? Najbolji primjer je Christiano Ronaldo koji onako izdepiliran i nauljen izgleda kao da je pobjegao s jedne od parada, a kad se k tome doda i manija tetoviranja, prva misao je WTF!?
Neki igrači i kad imaju majice s kratkim rukavima izgledaju kao da igraju u džemperu- tetovaža svakakvih, a šarene se sve do Adamove jabučice kao gusto šlingani stolnjak iz osrednje krčme!?

Cjelokupni outfit zaokružuju kopačke u roza ili lila bojama, a samo čekam da se netko u sastavu pojavi našminkanih očiju i usta, s bar dvije tri fensi šmensi narukvice i ogrlice, a golmani i s Birkinicom u kojoj je bočica vode i malo šminke za popravak, ako zatreba.
Možda čak i higijenski ulošci!?

Sve mi je jasno. Da sam retro manijak i nostalgičar na svim poljima. Da sam ostario i da nisam modno osviješten, da sam po svim parametrima ¨ stari prdonja¨ koji i dalje vjeruje samo u Levisice, Brut, preživjele rokere, koji bi svaki dan gledao ¨Lovca na jelene¨ ili Apokalipsu¨, koji se grozi elektronike u autima i svega što umjetno inteligentna vremena donose…
Ali, brate mili ni ovo digitalno doba ne liči na nešto za čime će se za pola stoljeća reći – e to su bila vremena.
Ili se ja kao i obično varam, tražeći dlaku u jajetu. A, dlaka nema ni oko jaja ni iznad jajnika, ako malo bolje pogledamo…

Idem sad, kasnim na depilaciju uspomena i tetoviranje boljeg sutra.