‘Muka mi je bilo gledati Engleze, gasio sam TV, a ugodno me iznenadio Meksiko. Da Trump odlučuje hoće li netko igrati… kraj nogometa za mene!’

Svjetsko nogometno prvenstvo je iza nas. Naslov prvaka osvojila je Španjolska, neke reprezentacije su razočarale, neke ugodno iznenadile, Hrvatska je prošla grupu i ispala u šesnaestini finala. Puno se, kao nikada do sada, raspravljalo o sudačkim odlukama. Zlatko Dalić napustio je klupu Vatrenih, a u međuvremenu je za njegovog nasljednika imenovan Slaven Bilić. O svemu tome porazgovarali smo s trenerom Karlovca 1919 Igorom Pamićem.

Kako ocjenjujete cjelokupni turnir u novom formatu sa 48 reprezentacija?

Bilo je puno diskusija prije tog Svjetskog prvenstva i mišljenja sam bio da ne treba unaprijed donositi neke zaključke, što se pokazalo točnim. Kad pogledamo koliko je afričkih zemalja prošlo i kakvi su rezultati bili u skupini, sustav natjecanja je, za mene, pogođen definitivno. Nagledali smo se utakmica, neke su bile noćne pa smo možda manje gledali, ali vrlo interesantno. Taj nogomet se toliko približio, nevjerojatno je da ne možeš više nikoga podcijeniti i gledali smo, po meni, jako dobar nogomet. Od tih reprezentacija smo vidjeli jako dobar taktički nogomet, jer normalno da one kvalitativno nisu na razini europskih ili južnoameričkih ekipa. Ali, po meni je Svjetsko prvenstvo potpuno zadovoljilo. Pogotovo u tom segmentu, kad su svi očekivali da neće uspjeti. Više su me razočarale neke ekipe u samoj završnici.

‘Rekao sam da Španjolskoj nitko ne može parirati’

Španjolci su u finalu slavili nad Argentinom i osvojili svoj drugi naslov najboljih. Očekivano ili ne?

Dalo se naslutiti, budimo realni. Uvijek se svi nekako pravimo pametni kod ti komentara, ali stvarno, ja sam rekao da Španjolskoj ne može nitko parirati. To je takva jednostavnost, takva moć. Ljudi ti uzmu volju za nogometom, sakriju ti loptu, fenomenalna kvaliteta u bilo kojoj trećini. I za otvaranje igre, i za umrtviti protivnika i za bljesnuti u zadnjoj trećini, u igri jedan na jedan. Dobro pune šesnaesterac, čak i sa malo igrača je dovoljno jer imaju individualce. Uvijek moraš duplati, moraš spuštati na Jamala, uvijek dva igrača, ti si daleko od gola. Tako da su oni bili sve što se očekivalo, barem za mene, što sam očekivao, to su pokazali. Nisam siguran da Argentina baš nije mogla malo više. Međutim, ušli su u apatiju, vjerojatno je i Argentinu iznenadila ta jedna ekstra kvaliteta Španjolske. I kad ti ostaviš Messija, normalno i momčad, nije Messi sam, jednostavno bez lopte, onda je Argentina nemoćna. I žao mi je što se nisu prije probudili. Protiv Španjolske je teško izdržati 120 minuta i bilo bi nepravedno i tragično da to Španjolska nije dobila. Ali, ne znam šta bi bilo da igrač Argentine nije napravio glupost i dobio crveni karton.

Koja vas je reprezentacija razočarala, a koja bila ugodno iznenađenje?

Meni je, odmah ću reći, ispod očekivanja bila Njemačka. Oni su od tog Paragvaja ispali. Nije problem ispasti, ali način na koji ispadneš… Neka dominacija, došli su do penala, ali to je bilo tako jalovo. Nisam vidio kod njih ništa što bi me oduševilo. Izvukli su se i jednu utakmicu prije u devedeset i nekoj minuti. Oni su mi bili ispod, barem po onom što sam ja očekivao. Oni su mi bili daleko ispod očekivanja. Meni je bilo muka gledati Engleze cijelo Svjetsko prvenstvo. Došli su do trećeg mjesta, ali ja sam ugasio televizor kad su oni igrali. To je bilo toliko sporo, oslanjali su se na tog Kanea, na tog Bellinghama, ali jednostavno nogomet koji nije za gledati. Držim da je Engleska puno kvalitetnija, da ima igrače puno kvalitetnije nego što su to pokazali na terenu. Kao momčad je dobro da su imali selektora, da je vukao neke poteze u polufinalu. Tko zna, možda bi gledali bolje finale, u kontekstu onog što je Argentina bila. U svakom slučaju, Englezi su razočaranje po igri, po rezultatu ne. Ugodno iznenađenje bio mi je fantastični Meksiko, koji je trebao pobijediti Englesku, koji je razoružao Englesku u svim segmentima. Meni je bilo koja afrička reprezentacija, pogotovo ona koja možda nije u nekom fokusu, zadovoljila. Nitko ih nije nadigrao, razmontirao, rasturio. Svugdje su bili u igri do samog kraja. Normalno, rezultat nekako uvijek prevagne na te iskusnije, bolje reprezentacije, koje imaju bolje pojedince. Ali, što se tiče ugodnog iznenađenja, morao bih puno reprezentacija nabrojati. Pa ću ostati na tom Meksiku, koji me fascinira od prvoga dana i zaista igra jako dobar nogomet.

‘Da je bilo na suprotnoj strani, to bi bio gol’

Kao nikada do sada raspravljalo se o sudačkim odlukama. Nakon mnogih utakmica ‘vukli su se repovi’, bilo je žalbi… Što mislite o suđenju na ovom Svjetskom prvenstvu?

A šta da vam kažem, mogu samo ponoviti što ste svi vidjeli i što je cijeli svijet vidio. Jednostavno, neke reprezentacije su isforsirane, na neki način protežirane da dođu u samu završnicu, ne znam radi čega. Meni je žao naše Hrvatske, zato što, sad kad je ušlo u diskusiju, moram se vratiti na to. Po meni je čak jedanaesterac bio. Međutim, što je sudac sudio od prve minute, da nam jednostavno nije dao faula, to je bilo ‘ubojstvo’ i zato je došlo do tih nekih grešaka. Taj gol… kosa, vlas, ne vlas, neću komentirati. Najvažnije je ono što svi pretpostavljamo, da se ne pravimo sad pametni, bahati, bezobrazni… Da je bilo na suprotnoj strani, to bi bio gol. To je problem i to znamo svi. A ovo, sudačke greške, uvijek će ih biti. Međutim, vratio bih se samo na moment crvenog kartona Amerikanca. Da Trump odlučuje hoće li netko igrati ili neće… Ne znam, kraj nogometa. Kraj nogometa za mene.

‘Žao mi je za Dalića, mislim da nije dao sve, a izbor Bilića je najbolji mogući potez’

Zlatko Dalić napustio je klupu Hrvatske nakon svjetske smotre. Je li izbor Slavena Bilića za njegovog nasljednika dobar potez i očekujete li neke bitne promjene u reprezentaciji pod Bilićevom dirigentskom palicom?

Jako mi je žao za Dalića, mislim da nije dao sve. Da je držao dobro situaciju pod kontrolom, što smo vidjeli na ovom Svjetskom prvenstvu. Išli smo na sva velika natjecanja, nekad uspješnije, nekad malo manje uspješnije. Za mene je ovo Svjetsko prvenstvo uspješno. Došli smo, prošli grupu, ispali od Portugala, na koji način, pitanje šta bi bilo… OK, znamo da bi bili naletjeli na Španjolsku itd. Međutim, uskratili su nam to. Dakle, ono što mogu reći je da mi je žao, ali istovremeno ću mu i zahvaliti ovim putem jer napravio je puno toga dobroga za hrvatski nogomet, za sve nas koji volimo hrvatsku reprezentaciju i uživali smo u uspjesima pod njegovim vodstvom i s tim dečkima. Što se tiče Slavena, iznio sam već svoje mišljenje i držim da je to najbolji mogući potez koji se mogu napraviti. Ista strategija, isti pristup, jednostavnost, mirnoća, poznaje materiju, poznaje ambijent, živi u tom ambijentu, bit će spreman na to. Držim i do toga da nije radio sad neko vrijeme, da će biti silno motiviran. Hrabri me njegova hrabra izjava da ide napraviti veliki rezultat. Daj Bože da to tako i bude. Bit će teško, nikome neće biti lako nakon Dalića. Hoće li ostati na ovom tragu? Biran je po nekim kriterijima, ne vjerujem da će biti radikalnih promjena, čisto sumnjam. Gledajte, nemamo mi baš 50, 70 ekstra igrača, da bi to mogli sada tek tako, bit će sigurno taj kadar tu blizu. Bit će sigurno nekih promjena, mora ih biti, svaki trener ima nešto svoje. Ali, držim da ovi igrači, koji su do sada nosili igru, da mogu još nositi igru hrvatske reprezentacije. I uvjeren sam da je Bilić dovoljno inteligentan, to jest previše inteligentan da bi se riješio nekih igrača. Kako će i na koji način to složiti, vidjet ćemo. Međutim, silno vjerujem i uvjeren sam da će Hrvatska biti dobra, da će igrati dobro, da će biti prepoznatljiva. A rezultat, hoće li moći ponoviti ovo, to ćemo vidjeti u skoro vrijeme.

(razgovarao: Gordan Tomičić)