Radio Mrežnica

Tatoo you

Kad bih nekom pjesmom morao dočarati svoj ovogodišnji boravak na moru, izbor bi bio vrlo jednostavan, ali pomalo i neočekivan. Ništa galebi, fjaka, kamen, krš i ostale ljetne žvake nego naziv albuma Rolling Stonesa iz davne ’81. na kojemu je najveći hit bio „Start me up“, a naslovljen je – „Tatoo you“.

Jako se borim protiv nadolazećeg starca u sebi i sama pomisao da se pretvaram u „matoro gunđalo“ diže mi tlak, koji krotim sa šakom tableta na dnevnoj bazi i svaki put kad mi mozgom prostruji ono – „ ovoga nije bilo u naše vrijeme, pa koji je ovo vrag, kuda ide ovaj svijet“, dođe mi da sam sebi zveknem šamar i izmolim tri Zdravomarije za pokoru!?
Sad dolazi neminovno – ali…
Jebal mu pes riticu, kak bi purgeri sočno opsovali, ipak neke pojave i fenomeni mi nisu jasni.
Dakle – plaža.
Prvo zapažanje mene kao veterana boravka na mjestima punih razgolićenog svijeta željnog odmora , sunčanja i kupanja je – ćudoređe na najjače!?
Topless, ta mala drskost kojm su djevojke i žene izborile slobodu za slobodno pokazivanje grudi bez da su sapete tkaninom – gotovo je potpuno prognan s plaža. Dok su od osamdesetih godina prošlog, pa i u prvoj dekadi 21.stoljeća vlasnice svojih poprsja ponosno sunčale i taj dio tijela, sad je plažni katekizam baš po uzusima strogih pravila pristojnosti.
Koliko god mozgao, ne mogu se sjetiti da je netko provodio „anti-topless kampanju“, niti da je inicijativa „ nećemo cice na izvol’te“, razlog takvom trendu.
Kako god, uočio sam tek jednu tetu s pirsingiranom bradavicom. Jedna k’o nijedna…

Mala supstitucija su hrabri odabiri bikinija s minimalizmom na stražnjoj strani. E, tu su razine pokrivenosti od malih, još manjih i najmanjih tangi – doslovno, kako bi rekli u Makedoniji – „malo kanapče u šupče“.
Taj dio ženskog tijela definitivno je odnio pobjedu, pa nije čudno da ga zumiraju gladne muške i ljubomorne ženske oči, dok nositeljica takvih gaćica ulazi ili izlazi iz mora, ili se samo sunča.
Bez obzira na izloženost povećeg dijela kože, nisam zapazio da je neka guza malo „prigorila“, što je vjerojatno postignuto s malo kvarcanja u solariju prije sezone.
Ali da bi sve bilo baš po volji svih čuvara božjih pravila odijevanja, pobrinulo se i nekoliko djevojaka i žena koje sam začuđenim pogledom pratio dok su skakale u more odjevene od glave do pete u crnu tkaninu s hijabom na glavi !?
Ni pedalj kože ili kose ne izviruje. Nakon kupanja, nema brisanja- prirodno sušenje, pa tako bezbroj puta dnevno. A, taman sam pomislio- dobro je, nije sve tako crno. Vraga nije…

Na plaži se malo jede, nema više onih rituala s paštetom i paradajzima, pije se voda, ako se muzika sluša čine to pomoću slušalica, pa je cika djece i šum valova i ponekog glisera jedini postojani zvuk, a najveća buka su zrakoplovi koji slijeću i uzlijeću na Krčki aerodrom.

Novine više ne čita nitko, uglavnom se skrola po mobitelima, a osim supruge i mene nisam uočio da itko u ruci drži staru dobru knjigu !?
Škorpionski sam zaključio da i nema potrebe za nošenjem štiva na plažu, kad je mnoštvo štiva samo došlo na plažu!?

Kako?

Već prvi dan uočio sam puno tetoviranog svijeta. Pa sam počeo i proučavati te kreacije na onima bliže mi pogledu. Kako se te „novine“ stalno kreću, malo su mokre, malo suhe, teško je prokužiti značenje tih slika i slova.
Od leptirića i ptica, do zmajeva i horoskopskih znakova. Od labirinata do potpuno zamršenih linija, pa onda mnoštvo slova. I to ne bilo kakvih, kao u običnim novinama. Ima tu runskog pisma, latinice, čak i poneko ćirilićno slovo, i na radost kolege Beronića – zapazio sam i nekoliko slova glagoljice !?
Pa, čemu onda novine ili knjiga na plaži !? Još kad bi imao volje pitati nositelje tetovaža što mu koja znači, malo bi mi ostalo vremena za kupanje.
Kako taj fenomen nisam zapazio prije, zaključio sam da u koroni nisu radile samo igle za cijepljenje nego i one za tetovažu i to u tri smjene, očito!
Neke žene u godinama već toliko su šarene po rukama i nogama da sam u prvi mah ovako ćorav mislio da su na kupanje došle u majici dugih rukava i trenirci. Ali ne. To su šlingani motivi, a neke baš izgledaju kao hodajući tabletić. Naravno ni muški rod ne zaostaje, ali njih ipak manje gledam.
Neću moralizirati, na kraj mi pameti nije prigovarati- jer njihova koža, njihova volja, ali brate mili, što kad im dosade ti ukrasi po leđima i drugdje !?
Možda AI izmisli kakav uređaj ili aplikaciju, pa samo uperiš mobitel, a on očita značenje i prijevod svake tetovaže, pa će se ovakva gunđala poput mene možda manje čuditi kao tetovirana pura dreku na novotarije koje su u modi. Samo svakakve mode dođu i prođu, a ovi tragovi po koži ostaju.
Ako ste gledali odličnu seriju „Zakon braće“ u kojoj je glavni lik Michael na sebi imao tetoviran raspored prostorija u zatvoru i rješenje za bijeg, onda će vam ova priča biti malo jasnija.

Možda ipak, ovako nepirsingiran, netetoviran, neofarbane kose , dakle potpuno nebitan, odlučim tetovirati si na podlakticu nekakvu bijesnu poruku, poput onih koje su osim ta tri slatka slova „JNA“, krasile ruke lokalnih štemera: “Bog prašta, je ne“ !!

Portal Radio-Mrežnica unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više na Prihvati Čitaj više