Samo sloga!

Sloga. Odmah do te riječi smjestila se – nesloga, dakle negacija sloge.
Susjedi imaju početno slovo te riječi u državnom grbu u društvu s još tri ¨S¨, a dobro znamo što ta 4 ćirilična C znače i što je to značilo u ratnim godinama napisano na zidovima ili nas strašilo na barjacima koje su nosili pjevači onih pjesama o salati i slično.
Njihova sloga – njihova briga. Naša sloga – naša briga.

Gotovo je nevjerojatno koliko sloge i zajedništva, požrtvovnosti naš živalj pokazuje kad su na djelu najteže situacije i velike ugroze!?
Sjetimo se samo potresa, poplava, požara…

Navijačke skupine bez razmišljanja dojure prve – rame uz rame, neovisno tko za koga navija pomažu gasiti požare kod Žrnovnice, Omiša, spašavaju bake iz poplavljenih sela, evakuiraju trudnice i rodilje iz potresom pogođene Petrove bolnice. Jednodušno dobiju zasluženi pljesak od svekolike javnosti, ali već par dana kasnije dogovore makljažu na autocesti, zatvore promet, pa se time doslovno ukake sebi u cipele!?
Moj je subjektivni dojam da je ono baš potpuna sloga vladala od jeseni 1991. do proljeća ’92. i u ¨olujnim¨ danima ’95. I to je to od stoljeća tko zna kojeg…
Dakle, opet u danima neposredne ugroze, ali i trenucima pobjede i dokaza da samo zajedništvo i sloga vodi uspjehu i prosperitetu.

Aktualna ugroza – opasni otpad najbolje je pokazao koliko sve smrdi u ovom prekrasnom kutku svijeta.
Blagoglagoljam ja o temi ovoj, a sve kako bih malo pridonio slozi u općoj neslozi.
Simboličan je to doprinos, ali neka uđe u zapisnik..

Povod ovom pismu je poruka kojom sam obavijestio kolegu po peru Tomislava Beronića da sam njega i jednu od njegovih opsesija – glagoljicu, bez pitanja ubacio u (o)blog o tetoviranom svijetu koji me fascinirao na plažama Kvarnera.
Taj ¨Tata Tomy¨ rođen u Vukovaru, već desetljećima živi u Krnjaku koji je stvorio centrom glagoljice u ovom dijelu svijeta.
O njoj je napisao knjigu¨Glagoljica prije Ćirila i Metoda¨ kojom je dokazao da slavna braća nisu ti koji su ovo pismo donijeli na ove prostore, a što je bila dogma stoljećima. Ono, kao mit o Kraljeviću Marku i Musi Keseđiji, ili da je Yoko Ono rasturila Beatlese…
Ponavljali to u knjigama, učili nas u školama, ali je Tomo dokazao da se glagoljalo na ovim prostorima i prije slavne braće, sve to potkrijepio preciznim objašnjenjima, pa koliko sam čuo nitko od relevantnijih glagoljaša nije ga demantirao.
Žonglira on s tim pismom i na modernim platformama s kvizom GlagoMatika i kao Frankopanski pisar koji je napisao knjige o svim važnijim likovima te plemenitaške obitelji (ni jedan mu se nije skrio), a oko kuće u Krnjaku, na mjestima gdje inače ljudi sade tuje, kojekakve konoplje ili nasade cvijeća on je ¨zasadio¨ glagoljaška slova!?
Napisao je i objavio prvu knjigu isključivo na glagoljici nakon 118 godišnje pauze!? Taj Misal dostupan je i na latiničnom pismu, za radoznale. A onda još jednu i u tiskaru je poslao i treću. Nema sreće bez treće…

E sad pitanje – gdje sam tu ja, osim što sam mu jednom prilikom glumio kneza koji lomi frankopanski kruh, u društvu lijepe kneginje, naravno.
Poruku mu poslao o mojim dojmovina istetoviranog svijeta na plažama o kojima sam u prošlom (o)blogu i spominjanju imena njegovog, a on mi uzvrati:
Evo ti jedna mala glagoljaška poslastica Ovo ti je Hrvati (množina)
a ovo Hrvat (jednina)
Ja: Konačno Hrvat i Hrvati bez ikakve svađe i podjela!
On: Znao sam da ćeš vidjeti skrivenu poruku!
Pojasnio mi da se radi o spojenici (ligaturi) – pisanom riječi kao jedan znak. Dakle sve spojeno bez svađa i podjela. At last….
Tomo, naravno neće stati na Frankopanima, na redu je obitelj Zrinski – to je ta treća sreća, kojima samo mogu poručiti da im je uzaludno skrivanje po zakutcima povijesnih knjiga i arhiva…
Nek pitaju Frankopane kako su oni prošli!?

Pođoh blagoglagoljiti dalje u mikrofon. To je moje poslanje…