Aparati žive vječno!

Vruće ljeto i beskrajni toplinski valovi tlače i pojačano troše ne samo ljudske snage i resurse, nego i aparaturu, pogotovo onu koja radi bez prekida poput hladnjaka, a osobito klima uređaja.
Ono što je pojava modernog doba je da bez obzira na sve veću tehničku savršenost aparatura radi sve kraće, a najčešće samo do isteka garantnog roka !?
Digli su na tu temu i glas na razini EU parlamenta, ali bojim se da je to samo predstava koja neće ničim uroditi.
Po društvenim mrežama i portalima kuka se upravo na temu skupo plaćenih televizora, perilica, sušilica, koje dobace do tjedan ili mjesec iza čarobnog datuma nakon kojega svaki kvar plaća kupac.

Moram priznati da mi doma nemamo s tim problema, a jedini incident dogodio se s mikrovalnom pećnicom koja se zadimila tek koji mjesec nakon što je srdačno primljena u naš dom i instalirana u kuhinju – dakle duboko u garantnom roku.
Lijepa crvena talijanska beba umalo se zapalila, a najjače nas je iz cipela izuo odgovor nadležne servisne službe- koja je napisala „da su u njoj najvjerojatnije ostali ostaci hrane“!?
Supruga se šokirala, a mi smo se ostali samo nasmijali , jer je to jednostavno – nemoguće ! Čak i kad smo je onako garavu nosili na popravak bila je očišćena i i uglancana kao da ide na Prvu pričest, a inače se sve ( suđe, štednjak, stol, ispod stola) očisti u roku odmah. Još se jelo nije u želudcu ni sleglo, a sudoper i kuhinja blistaju bolje nego u reklamama za,recimo – Čarli ili Likvi!?
Rekli smo to trgovcu, koji je pokušao upaliti pećnicu praznu i čistu, a ona se opet zadimila i zasmrdila dućan. Dali su nam drugu i ta radi.

Kako rekoh , imamo punu kuću veterana koji postojano zuje i služe svrsi.
Prvi naš vlastiti televizor, kupljen u Konjščinskoj u „Wall streetu“ od Janjevaca marke Dual radio je preko 20 godina bez ijednog kvara. Poklonili smo ga tv-serviseru za dijelove, pa njegovi organi i dalje žive . Slično je bilo i s njegovim vršnjakom video playerom Toshiba koji je uporno vrtio kazete sve dok ih nije nestalo na tržištu, odnosno dok ga s police nije izgurao DVD plejer.
Kod nas se isplati biti kućanski aparat, samo pokažeš malo volje i imaš ljubav i povjerenje desetljećima! Nema pomodarstva i zamjene iz hira i bez prijeke potrebe.
Kad bi aparati išli u mirovinu, mi bi morali negdje kod drvarnice dograditi kakav „Dom umirovljenika za aparaturu“!?

Najbolji primjer je hladnjak, po domaći – frižider s malom ledenicom na vrhu – Indesit .
Taj stroj je kupljen u Jaski 1994 još za HRD-e, a protuvrijednost je bila oko 400 DM.
Dakle još se nisu dogodile akcije „Bljesak“ i „Oluja“, još nam se ni djeca nisu rodila, još je i Hajduk bio prvak te godine…Nadživio je HRD-e kojima je plaćen, kune, dojčmarke,valjda neće nadživjeti i € !?
Od 1996. zuji i hladi na istom mjestu u špajzi. Mislim da je samo jednom legendarni majstor Andrija pripunio plin.
Šuti i radi. Koliko je on toga rashladio i sačuvao svježim u ove 32 godine, ni u Kaufland ne bi stalo, čovječe!?

Godine su učinile svoje pa ga je malo dohvatila hrđa po rubovima, ali boj ne biju nijanse svijetloga laka , nego veliko srce u junaka hladnjaka!
Dobio je u međuvremenu ispomoć u obliku mladog frižidera, jer nikad se ne zna kada njega veterana može izdati snaga i kad ćemo se teška srca oprostiti od njega.
Iako se nije pomaknuo s mjesta već 30 godina i svijeta je vidio!? Sa svakog putovanja cure bi donijele magnetiće pa se pravio važan motivima Kanade i Amerike, krasilo ga pola Europe i dobar dio Hrvatske. S tim magnetićima izgleda mi kao veteran iz rata s ordenjima na prsima, a kako smo magnetiće preselili na novi hladnjak, da se stari ne umara, taj mi izgleda kao unuk na kojega je deda ponosno okačio svoje ordene !?

Ako se otvori kakva nagrada za najustrajnije kućanske aparate, nominirat ću ga u njegovoj kategoriji !
Živio ti nama i hladio još mnogo ljeta i bio ovako „cool“,tj. hladan!