Veliko ulaganje u kulturu privedeno kraju: Kultni ‘Hrvatski’ spreman za nove programe

Nedavno su završeni dugoiščekivani radovi cjelovite i energetske obnove Hrvatskog Doma, trenutno se izvode i radovi na opremanju, a uskoro će biti poznat i službeni datum otvorenja kultnog ‘Hrvatskog’.

Početkom veljače iz Grada je bilo najavljeno kako će Hrvatski Dom biti otvoren na Dan grada, 13. srpnja, no radovi su se odužili te je, na naš upit, odgovoreno kako se otvorenje očekuje oko početka školske godine, točnije početkom rujna. Hoće li biti otvorenje kroz desetak dana, ne zna se još, a službeni datum otvorenja, iz Grada su najavili, bit će poznat uskoro.

‘Hrvatski’ će biti ponovo javno-društvene namjene, u podrumu s dvoranom i caffe barom, a uz nju prostorijama za bendove, atelje, instalacije, skladišne i uredske prostorije te sanitarne čvorove.

U prizemlju, iz ulaznog dijela se pristupa glavnoj dvorani zgrade. Predviđena je kao multifunkcionalna dvorana namijenjena raznim kulturnim aktivnostima, a uz nju su i sanitarni čvorovi. A uz južno pročelje je Mala scena, predviđena kao manja dvorana, uz koju su pripadajući sanitarni čvorovi, ostava i backstage.

‘Zatečeno stanje same građevine bilo je izuzetno loše’

– Ovom energetskom i cjelovitom obnovom završena je jedna od najkompleksnijih obnova jednog od najvrednijih objekata kulturne baštine na području grada Karlovca. Nakon ovih radova, sama zgrada postala je pristupačna za osobe smanjene pokretljivosti i osobe s invaliditetom što prije nije bila, kazala je pročelnica odjela za gradnju Ana Hranilović Trubić.

Uz projektni i građevinski dio obnove, osobito je važan i njezin konzervatorski aspekt, odnosno očuvanje povijesnih i arhitektonskih vrijednosti zgrade. O konzervatorskom pristupu projektu i njegovu značenju iz perspektive zaštite kulturne baštine govorila je voditeljica Područne službe za konzervatorske poslove u Karlovcu Sonja Kočevar.

– Hrvatski dom je bio specifičan po tome što je zatečeno stanje same građevine bilo izuzetno loše. Njezina izgradnja bila je završena 1933., u vrijeme između dva velika svjetska rata, po projektu koji je u začetku bio zamišljen na sasvim drugi način. Stoga je jasno za očekivati da je sama kvaliteta gradnje bila poprilično loša.

Projekt je sufinanciran iz tri izbora u ukupnoj vrijednosti višoj od 12 milijuna i 84 tisuće eura. Prvi izbor je iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti EU i taj dio iznosi 7,51 milijun eura. Zatim, iz Fonda za solidarnost EU dobiveno je nešto više od 3,16 miliona eura, a ostatak je financiran od strane Ministarstva kulture i medija.

(Autor: Tonko Tomičić)