Disfunkcionalna funkcija

Ove godine suša je prepolovila urod mnogih kultura. Najjače je stradao kukuruz koji izravno trpi sunčeve zrake, ali i krumpir koji raste u hladovini ispod pregrijanog tla.
Kažu ratari da će ipak biti nešto solidnog krumpira u okolici Ogulina i u Lici. U Lici koja je ovih dana u žiži medijskog i svekolikog interesa zbog podzemnog i nadzemnog opasnog otpada kojemu ni mraz ni suša, a očito nikakva prirodna ni politička sila ne može naškoditi .

Jedino je politička funkcija jača od svih prirodnih i neprirodnih pojava i ugroza. Kako inače objasniti situaciju u kojoj se našao prvi čovjek te jedinice lokalne samouprave kojoj u pjesmama tako lijepo tepaju : Vila Velebita, Velebita diko, čak je i pokrivalo za glavu u naslovu pjesme Lička kapo crna i crvena, a preko Kapele znamo da se nalaze cure garave.

E, baš jedna takva garava u lokalu punom ljudi i spremnih za snimanje i slikanje mobitelom pala šaka čovjeku koji „pod sobom“ po funkciji ima cijelu Liku!?
Lik je upotpunio svoj lik djelom , dobro i propustom na baš pubertetski način, baš onako nedolično, što nikako oženjenom muškarcu, ocu, dužnosniku nije dolično i ničemu slično. A on je u klinč s mladom ženskom „black magic woman“ lično, dobro osobno, recimo i sposobno uletio kao bik u crvenu krpu toreadora!?
Kako je navalio, razvidno je da smatra kako , kad već ima „sve pod sobom“ može imati i nju, koja ionako radi „za njega“ u zgradi u kojoj on stoluje. Pa kad već tu na stolu je, ajmo naći s njom zajednički jezik!? Ako postoji „švedski stol“, neka to bude „lički stol“!? Uostalom, znamo da je ta regija osebujna po načinu rukovanja i istraživanjem raznih zona. Ne nužno poslovnih, već onih na „E“.E, sad, što sad !?
Dok se svi pjene i brinu zbog otpada, on se malo opuštao i svašta si dopuštao, a ona ga ovaj put nije gađala pepeljarom kao u prvom javnom srazu, što su također zabilježile kamere, ali i policijski dregeri i zapisnik.

Meni jednom srednje obrazovanom Kordunašu ipak nije jasna ta raščlamba…!?
Na novinarsko pitanje hoće li podnijeti ostavku na mjesto župana, jer je priznao nedjelo, ispričao se svima, odstupio s čelnog mjesta stranke kojoj pripada, jasno odgovara da – neće!?
Čekaj malo…
Tu se očito radi o disfunkciji. Ne nužno onoj s „E“ od koje se i muškarcima poput njega s malo dlaka na glavi iste dižu i „mala plava“ im prva na pameti, već o neobjašnjivoj djeljivosti odgovornosti.
Prevedimo na jezik koji i smrtnici razumiju:
On je nju dohvatio i navalio kao muškarac, funkcioner, predsjednik svog svemira , dakle kao nedjeljiva muška jedinka.
Po snimci ni nju nije bilo briga drpa li je župan ili predsjednik ogranka stranke, nečiji muž, otac…
Sve je dobro kad se dobro svrši, ali ovaj put nije bilo tako. Kad je pukla bruka, on se posuo pepelom, ne onim zakopanim u Gospiću, nego onim provjerenim – političkim.
On je nju, da se zaključiti dograbio i cjelivao samo kao predsjednik stranke, a nikako kao župan. E, to je ta disfunkcija. Jedne se funkcije odriče, a druge – ne!?
Koliko znam ni iz stranke ga još nisu izbacili, što znači da i tu ima elemenata disfunkcije. Kao predsjednik si kriv, kao član i nisi baš tako, a kamoli kao župan. Po onoj – tko te birao, nek’ te i smjeni ili tko te drpa neka te i krpa.
Osim debelokožnog stava i držanja za funkciju poput klopa na trbuhu psa, mačke ili ličkog medvjeda, nema tu pametnijeg objašnjenja.

Nekako mi se čini da se nije ništa promijenilo u odnosima jedinki prema stadu kojemu pripadaju.
Prateći svu tu zavrzlamu, pala mi je na pamet jedna situacija, koja se dogodila prije skoro 40 godina…Ali, kao da sam jučer na šanku slušao ispovijed jednog trgovca, koji je po liniji podobnosti postao šef skladišta građevinskog i ostalog materijala na Turnju u osamdesetim godinama prošlog stoljeća.
On mi se nakon desetog „malog konjačka“ požalio kako mu je teško ovih dana, pa zato malo više pije, a razlog: Jeb’ga znaš malo sam se zaigra’, ono nove cijene, stare cijene, pa sam kupova marke i podiga kat kuće i udario temelje vikendice na Viru, al, nisam pazio, pa me uvat’lo. Inventura našla manjak puno milijona…
Rekli su da ću dob’ti otkaz, ako sve pare ne vratim i što je najgore – da će me iz Partije izbacit’!?
Ja sam im reka, da ću sve vratit’ do prvoga, nek mi rade što hoće, samo me nemojte, ako Boga znate- iz Partije izbacivat!? Kako ću ljudima na oči!?

Vojnici partija, vazda isti. Jeka koja desetljećima odjekuje – isti, isti, isti…

Negdje sam čuo i onu : Bolje biti Ličan- nego dvoličan!