Ja s nikim nisam bila zavađena. Radila sam, puno, to mi dobro došlo. Dobra su mi djeca, unuci, i neka sam doživjela 100 godina

Ja s nikim nisam bila zavađena. Nikim živim. Puno sam radila, imali smo svoje blago, stoku, s tim sam se uvijek zabavljala. I to mi dobro došlo. Neka sam ja doživjela 100 godina, neka sam.

I neka je Dragica Butorac doživjela 100.

U toplini i zajedništvu obitelji, blagog, ali zahvalnog pogleda, Dragica je nazdravila stoljeću kojeg je proživjela, a kako nam je i ispričala, ono je bilo prožeto radom, brigom za najmilije, bez svađe, uvijek tu, spremana pomoći.

– Svakako sam uspijevala, dušo moja. Stalno sam radila i vodila kuću. Imali smo silno blago, puno stoke i s time sam se uvijek zabavljala. Taj rad mi je dobro došao, on me držao i tako sam dočekala svojih stotinu godina.

Za obitelj, kaže, nikada joj ništa teško bilo nije, te se danas s ljubavlju, ali i ponosom, prisjeća kako je uživala spremajući njihova najdraža jela, ali i koliko je stekla uz požrtvovnost i nesebičnost, osobine kojima se danas malotko može pohvaliti, a iste je uvijek nastojala prenijeti na svoje.

Cijelo jedno stoljeće, naravno, obilježili su i teški trenuci, štoviše, velika bol koju je ova hrabra žena uspjela preživjeti, jer, preživjeti smrt vlastitog djeteta neopisivno je teško za svakog roditelja, a ona je to mora učiniti, dvaput.

Sa suprugom Augustom imala je četvero djece: tri kćeri (Janju, Baricu i Zorku) te sina Franju. Nažalost, njezin sin Franjo i najmlađa kći preminuli su od teške bolesti.

Danas njezino obiteljsko stablo broji devetero unučadi, šestero praunučadi te jedno prapraunuče – dječaka po imenu Maro. Baka Dragica izuzetno je ponosna na svoju obitelj i uvijek s ljubavlju i ponosom priča o svima njima.

Nakon ozlijede i operacije kuka, za Dragicu je bilo bolje da oporavak nastavi u Domu “Domaris” u Donjem Zvečaju, gdje starica dane provodi i danas, uživajući u pažnji i njezi tamošnjih djelatnika, još itekako spremna na dane koji joj slijede.

L. Grčić