Yenkee, go home!

Kad smo bili klinci sanjali smo da živimo u Coloradu, Kansasu, zlatnoj Californiji.
Ja bih sve dao da sam Denny Wallenth sin rančera iz doline široke rijeke Rio Grande, koji će postati bar pomoćnik šerifa u Tulsi, a ne Damir Valent sin stolara iz Vukmanića koji će postati konobar, kasnije i radijski voditelj. Dobro i pisac, jer kako bi sročio ovu svoju vlastitu ¨Deklaraciju o nezavisnosti¨, da mi ne ide baratanje glagolima i pridjevima, jednako vješto kako sam maštao da baratam Coltom 45 s ¨niklovanom drškom¨¨ ili samo vitlam lasom iznad glava divljih konja i bizona!?
Kasnije mi je Amerika bila napeta zbog boksa u tri ujutro, filmova u boji, odličnog rock’n’ rolla i jednostavno- Amerike. Born in USA, Springsteen u poderanim levisicama bio je ikona i glazbe i mode.
Sjećam se da sam ,kad sam zaradio prve meni ¨ozbiljne novce¨ u Zagrebu s toliko ponosa kupio 220 $, a tek kasnije postao sam filetalist ( marke)….Zeleni dolari imali su baš taj miris Amerike, koji me činio bliže tom nedosanjanom svijetu.

I onda, kao i u svakoj priči s obratom radnje, odraste čovjek, svašta preko glave prebaci i dođe vrijeme da mu taj slobodni svijet bude jednako odbojan,skoro kao i ona ekipa s istoka, koja je imala znanje i novaca za letove u svemir, nakrcati bojevih glava i nuklearnih podmornica na tisuće, a nisu bili u stanju sklopiti dobar auto ili sašiti traperice, a kamoli napisati pjesmu za koju bi netko uopće čuo ili je pjevušio !?

Neki dan tako nam je na terasu banulo dvoje ¨Američana¨, on po djedu Hrvat, ona irsko – njemačkog porijekla. Traži on korijene, kompletira obiteljsko stablo, a kao prethodnicu poslao je također ženu čiji predak je u ¨Santlojz¨( St.Louis) emigrirao početkom prošlog stoljeća iz kotara Vukmanić.
Njoj baš nismo mogli pomoći, pa je uputismo u Arhiv, jer je predak bio Muić, a njih je tu bilo više od pola stanovništva…Koji je baš njezin pradjed možda bi se sjetila koja baka, ali one koje su bile žive prije tridesetak godina.

Mr.Bill i supruga nisu prvi koje smo ugostili i pomogli oko kompletiranja spiska predaka, naime prije 15-tak godina draga obitelj Griffin isto je ¨iskopala¨ sve podatke o baki Kate koja je s grunta Valentovih otplovila u Novi svijet. S njima smo stalno u kontaktu i oni su nam ona bolja strana ¨Trumplanda¨, a ujedno su pomoć svima koji istim poslom dolaze u pradomovinu svojih predaka.

Važno je reći da su svi dobili i hrvatske putovnice, a pomagala im je naša kćer sudski tumač koja to realizira brzo i efikasno koliko to naša birokracija dopušta.

Tu dolazimo do onih mojih mokrih želja s početka priče da nekako postanem citizen of America.

Na pitanje, imaju li naši ljudi sad razloga za emigriranje u USA, Bill nas je pogledao onim pogledom¨¨- What a fuck!? Nema, rekao je na hrvatskom i engleskom!?
Nakon toga je to potkrijepio podužim objašnjenjem koje su nam naizmjence prevodile naše ¨engleskinje¨.
Kad smo to riješili, pitali smo i što to brojne potomke naših iseljenika vuče u ovaj kutak svijeta u grozničavoj potrazi za korijenima, što nama baš i nije jasno.
Ono, vi ste Ameri, kud se gurate postati Hrvati, a vaši pradjedovi su prodali i zadnju kravicu kako bi se domogli rudnika St Louisa ili čeličana u Pittsbourghu, kako bi zašparali koji dolar. Tek rijetki su se vratili, ali zato evo izbjeglica iz Amerike koji se ne mogu nadiviti ljepotama zemlje,ali i našem ipak opuštenijem načinu života.
Kad, tad dođe na onu staru indijansku : Yenkee, go home!